No, pustimo da se time bavi nova vlast, naime, što bi Hrvati imali od pobjede HDZ-a na izborima ako Jutarnji list ne propadne, odnosno, ako se ne poništi ono što je Milanovićev režim počinio spašavajući legalne ratne profitere, samozvane playboye i medijske tajkune?
Vratimo se ono što bi za svaku novinu trebala biti svetinja, dakle, istini? Koliko je osuđenih lažljivca, dakle, onih koji su kontaminirali svojim lažima novinarstvo, koji su osramotili novinarstvo i dali mu najgori smisao, što novinarstvo nije, niti bi trebalo biti, u Jutarnjem listu? Iako ih ima dosta, iako će ih s vremenom biti puno više, rezultati su poražavajući.
O kakvoj pravnoj državi možemo govoriti ako zbog govora mržnje, fašistoidnih podmetanja i izmišljotina, nisu osuđeni novinari poput Jelene Lovrić ili Snježane Pavić? Ante Tomić, Miljenko Jergović, Inoslav Bešker, koji navodno ima čak i svoje kodno ime, Jurica Pavičić i mnogi slični ogledni primjerci novinarske mržnje također su iznad zakona kad je mržnja u pitanju, oni slobodno i javno mogu mrziti, bez sankcija.
I dok je Jelena Lovrić početkom devedesetih u privatnim razgovorima zazivala komunističke zlikovce na naše roditelje, Miljenko Jergović, sarajevska pobjegulja, koju neki nazivaju i ratnim dezerterom, posjećivala je nacističke zabave. Teško je očekivati da oni ne mrze, barem ponekad ili barem instinktivno, nagonski. Zasad je zbog mržnje u epehaziji osuđeni tek Boris Dežulović, nakon čega je potjeran te se skrasio na jednoj jugoslavenskoj televiziji koja je njegovim dolaskom počela propadati. Ipak ima neke koristi od Borisa Dežulovića.
No, kako sudovi u Hrvatskoj uglavnom ne mare pretjerano za mržnju tako takva mržnja prolazi mimo njih, nekažnjeno.
Nije puno bolje stanje ni kad su laži u pitanju, koliko je novinara Jutarnjeg lista, epehazijskog novinarstva, što bivših, što sadašnjih, osuđeno zbog laganja? Jedan je od njih 'kraljevski kolumnist', s jedva završenom srednjom školom, bivši Sanaderov spin doktor, Davor Butković, poznat po objavljivanju lažnih anketa i intervjua. Sjećate li se monstruozne konstrukcije Globusa u vezi pokojne Ivane Hodak i generala Zagorca, Igora Alborghettija se vezuje uz tu bolesnu laž koja je epehaziju koštala oko 200 000 kuna? Jedan od osuđenih lažljivaca Jutarnjeg lista je i Drago Hedl, novinar koji je u komunističkom režimu bio medijska igla tog režima, Drago Hedl osuđen je zbog činjenice da je namjerno lagao, umjesto osude tih laži takozvano Hrvatsko novinarsko društvo dalu mu je, istina bezvrijednu, nagradu za životno (ne)djelo. Ništa čudno, neki će reći, s obzirom na činjenicu da je jedan od glavnih ideologa tzv. HND-a najdraža novinarka etno-biznismena Milorada Pupovca, Slavica Slava Lukić. Srećom, s vremenom je stvoreno paralelno hrvatsko novinarsko društvo, ideolozi propadaju.
Nažalost, klupko laži i mržnje zapleteno u Jutarnjem listu i epehaziji tek se počelo odmatati. Je li realno očekivati da se ono u potpunosti odmota nakon parlamentarnih izbora? Poništenje predstečajnih nagodbi, vraćanjem naših novaca u naše džepove, možda bi Jutarnji list propao, no, da li bi to spriječilo lažljivce da i dalje lažu, mrzitelje da i dalje mrze? Nažalost, vjerojatno ne bi, ali bi im u svakom slučaju suzilo prostor. I to je nešto, to je zapravo, s obzirom na sve, jako puno.