U moderno doba instant zabave, zažarile su se tastature od potrage za istima, popile mnoge kave druženja no potragu za osobnostima vrijednima pažnje i trajanja zajedno, zakomplicirala su dva bitna detalja - sebičnost i sebeljublje.
Kad se traga za “pravima”, radi li se zapravo o vrsti koja odumire, dobro zamaskiranim, tradicionalno obojenim ali pritajenim osobnostima, koje se daruju tek kad su potpuno sigurne da su naišle na sebi slične ili o nekim novo postavljenim “pravim” standardima, nadam se, doznat ćemo iz redaka ovog teksta.
Priznajem, imala sam sreću da sam na pravu osobu naišla vrlo rano, moj “pravi mužjak” pred dvadeset godina otkrio me u kabini vlaka i kao pravi pripadnik “pravih muškaraca” odmah me skenirao, prišao mi a kroz dva tjedna već mi je potpuno siguran u sebe priopćio: ” Ti si ona prava i bit ćeš mi žena.” Danas bi, kako čujem iz raznih ženskih izvora, mnoge prijateljice dale sve da im se dogodi takva situacija koja bi skratila potragu deset i više godina za “pravim”. Slično je i sa muškim slobodnim prijateljima, koji se čak u četrdesetima još uvijek nisu skrasili uz srodnu dušu. Što se događa? Jesu li porasli kriteriji ili se umanjila količina tolerancije i prilagodljivosti, koji su temelj kvalitetnih i dugotrajnih odnosa? Jesmo li postali preizbirljivi ili smo se naprosto iskvarili? Je li sebičnost postala kamen spoticanja u mnogim vezama ili je naprosto mnoge omamila taština?
Pojam “pravosti”, “prave”, “ispravnosti” doživljava se na različite načine, ovisno o kutu gledanja i promatraču pa tako imamo razne opise pravih osoba koje nisu često na pravom mjestu ili su na pravom mjestu u krivo vrijeme. Pravih žena sa krivim muškarcima i obrnuto, pravih muškaraca sa krivim ženama. Pravih grudi i onih lažnih. Pravih usana i onih lažnih. Radimo prave stvari za krive ljude i vice versa. Jedemo krivu hranu a želimo pravo raspoloženje i zdravlje. Pijemo prava pića i osjećamo se potpuno iskrivljeni. Izlazimo po pravim klubovima i vraćamo se iz njih krivog raspoloženja. Seksamo se s pravim osobama i razočarani istima okončavamo krive veze. Dovodimo se u krive situacije, misleći da su prave za nas, te biramo pravo radno mjesto s kojega odlazimo uvrijeđeni krivom plaćom. Pravo/krivo, pravo/krivo, nižemo očicu po očicu našeg pletiva života, dizajnirajući često zbrkane reljefe. Ne zanemarujmo činjenicu, da je uvijek bilo nepravih i pravih, i očica i ljudi, samo se prvim, nepravima ( ljudima) nije poklanjala takva pažnja. Uglavnom, svijet je pun Antun – tunova i promašenih projekata.
Nekad, naravno, nije bilo tako, ako još imate baku i djeda, ili barem mamu i tatu, pružit će vam uvid u ondašnja “prava vremena”, koja su donosila prava zadovoljstva. Osim što su se u njihova vremena čarape češće krpale nego kupovale nove, tako su se krpale i veze, s prijateljima i voljenima.
Koliko je bitna ozbiljnost kod identifikacije “pravosti” možda najbolje opisuje majčin savjet: “Ne gubi vrijeme na krive muškarce, na tehničkim fakultetima su oni pravi. Ako ozbiljno shvaćaju studij, nemaju previše vremena za gluposti. Pravi muškarac uvijek sve shvaća ozbiljno i savjesno.” Ili onaj očev: “Pravi muškarac će te čekati, neće trčati pred rudo i neće prići dok nije potpuno siguran da smije. Također, pravi će ti pomoći kad osjeti potrebu za tim ili ga lijepo zamoliš, u poslu i u svakodnevnim situacijama.” Danas mislim da je mama malo promašila jer “pravih” ima i u drugim djelatnostima, druge naobrazbe, na drugim studijima ali su možda tamo rijetkost.
No tata je definitivno bio u pravu, samo s pravim muškarcem mogu se doseći nove dimenzije postojanja, otkriti novi svemiri i ostvariti mnogi vrhunci.
Baš u skladu s njihovim opisima pravih muškaraca, tradicijom i minulim vremenima, ponaša se i “prava” žena. Kad ju sretnete, u klubu, knjižnici, na faksu, u studentskom centru, u crkvi, ispred nje, u tramvaju, vlaku, autobusu, na autobusnom stajalištu, na klupi u parku, odmah ćete znati da je ona “prava”. “Prave” uvijek zrače nekom posebnom energijom i vedrinom, o kojoj razmišljate danima. Radije čekaju bus ili tramvaj nego se ukrcaju u auto nepoznatih i sumnjivih, radije pješače jer im je to dobro za liniju, koncentraciju, čitav sustav a i dok hodaju, imaju vremena razbistriti misli. “Prave” žene stalno nešto uče, rade, stvaraju, istražuju, čak i kad nisu na radnom mjestu ili ga nemaju. Svom muškarcu i obitelji pripravljaju obroke, čiste za njima, pospremaju, brinu za njih i drže ih čistima i urednima. Njihovi su domovi topli i gostoljubivi, one vam priređuju večere i druženja za pamćenje. No “prave”, iako su dobre, nisu naivne!
One itekako znaju dobiti što žele, primiti što zamisle ali imaju profinjenije metode od “nepravih”! Njihovu igru nekad ne primijetite, ako ih na pravi način ne promatrate. “Prave” ne žale zbog svojih postupaka, puno puta upozoravaju prije nego vas povrijede ili spakiraju kofere. “Prave” radije spavaju na toplom asfaltu nego u hladnom krevetu. “Prave” se ne druže s bilo kim, one pažljivo biraju svoje društvo. “Prave” žele obitelj i biti majke pa na ispravan način vode brigu o sebi i partneru. Na ispravan način zarađuju i vole same platiti svoje račune. Ne dosađuju, ne zanovijetaju, imaju svoje principe. Dat će vam osjećaj da ste njihov kralj ali samo ako ih tretirate kao kraljice. One ne žele biti vaša osminka, četvrtinka, polovinka već posebna, najtrajnija nota.
Želite “pravu”?
Jedan od najboljih načina da ih osvojite je biti jedinstven, unikatan, poseban, stoga to budite. No, tek ako ćete biti unikatni na ispravan način, dajući sve od sebe i najbolje od sebe, bit ćete primijećeni i željeni.
Prave će s vama igrati igrice ali samo tamo gdje je dozvoljeno. Vezat će vas i ubaciti u lance ali na ispravan način. Ostanite pristojni prema njima, uostalom znate da one uvijek imaju odgovor na vašu provokaciju, komentar ili provokativni video.
I na kraju, da vas pitam, ukoliko ste otkrili neku nepravilnost kod sebe, u svom nastupu, jeste li spremni za promjene? Spremni da se popravite? Spremni da otkrijete kako ste upravo vi “pravi” muškarac za “pravu” ženu?
Evo kako je svoj lov na prave stvari, sročio slavni glumac Joe Manganiello:
“I haven’t done everything right. The only thing I did right was never give up.”