PIŠE: dr.med.dent. Dubravko Jurišić
Vođeni činjenicom da je pacijentima idealno pokušati nadomjestiti zub koji će po svim parametrima biti sto bliže prirodnom stanju kako u funkcijskom tako i estetskom smislu, implantati se nameću kao idealno rješenje.
Osnova uspješne implantološke terapije je ispravna dijagnostika,poštivanje protokola kao i kvalitetno educiran operacijski tim.
U dijagnostičke svrhe danas se koristi rentgensko snimanje čeljusti kao i trodimenzionalna snimka koja sve vise postaje uvjet bez kojeg se ne može sprovesti kvalitetna implantoloska terapija.
Protokole koji su zadani,a koje ću detaljnije opisat malo kasnije neophodno je poštovati jer takvim načinom rada svodimo moguću pogrešku i komplikaciju na minimum.
Kvalitetno implantološki educiran tim podrazumjeva vrlo dobro poznavanje problematike kao i utreniranost asistenata i operatera.
Nakon sto smo dobili informacije dijagnostičkim pretragama,pristupa se planiranju terapije u smislu gdje i kako bi najidealnije postavili implantat da funkcijsko estetska rehabilitacija bude uspješna .
Na osnovu svih dobivenih parametara vrši se izbor implantata,danas na tržištu postoji zaista jako puno proizvođača sa različitim oblicima i veličinama a glavna zajednička značajka im je da su napravljeni od titana sa eventualnim sitnim primjesama legura,ovisno o proizvođaču .
Sam kirurški protokol podrazumjeva davanje lokalne anestezije nakon čega slijedi odmicanje mekih tkiva kako bi se kvalitetno prikazao koštani segment gdje će bit postavljen implantat.
Veliku pažnju treba posvetiti samoj manipulaciji oko mekog tkiva,njegovom očuvanju jer o tome dosta ovisi uspješnost terapije. Pripremanje ležišta za implantat izvodi se normiranim svdrlima prema širini i dužini izabranog implantata.Nakon napravljenog ležišta pristupa se uvođenju implantata odnosno njegovom postavljanju u kost.Sam način uvođenja može se izvoditi strojno ili ručno ovisno kako operater procjeni.
Izuzetno značajna informacija koju imamo nakon uvođenja implantata je njegova primarna stabilnost koja nam govori koliko čvrsto trenutno implantat stoji u kosti.Primarna stabilnost je uvjetovana sa strukturom i volumenom kosti u koju se implantat postavlja i ona nam uvjetuje kada se na implantat može izraditi suprastruktura u obliku krunice.
Ako ona iznosi 35 N/cm i vise,postoji mogućnost izrade suprastrukture neposredno nakon kirurškog zahvata.Nakon postavljanja implantata očekuje se njegova oseintegracija odnosno srastanje sa kosti koje može trajati i do 6 mjeseci a sto procjenjuje operater .Kada je završena oseintegracija pristupa se izradi krune zuba koja se danas uglavnom izrađuje od keramike u zubotehnickim laboratorijima na osnovu uzetih otisaka.Fiksiranje krunice na implantat može se vršiti pomoću posebnih adhezijskih materijala ili pomoću vijaka.
Da bi implantoloska terapija bila dugoročno uspješna potrebna je kvalitetna higijena kao i redovite kontrole u stomatološkoj ordinaciji.Ceste zablude kod pacijenata su da postavljanjem implantata rješavamo zvacni sustav do kraja života i bilo kakvi daljni zahvati su nepotrebni.Takvo razmišljanje može biti istinito ukoliko pacijent posvećuje izuzetnu pažnju održavanju implantata, u suprotnom moguće je i na implantatima očekivati niz komplikacija sto u konačnici dovodi do njihovoggubitka.
Također treba spomenuti da nekada uvjeti za ugradnju implantata nisu kvalitetni i zadovoljavajući pa je potrebno prije same ugradnje izvršiti još niz kirurških zahvata kako bi se uvjeti ispunili.
Implantati danas predstavljaju standardnu terapiju u svakodnevnoj praksi i svakim danom sve vise postaju segment bez kojeg suvremena ordinacija ne može funkcionirati.