Kada operativna faza završi zubni tehničar izrađuje privremeni rada na osnovu uzetog otiska. Privremeni rad pacijent dobiva isti dan i nosi ga fiksno u ustima 4 do 6 mjeseci zbog perioda cijeljenja i oseointegracije. Kroz period cijeljenja dolazi do kontrakcije mekih tkiva, a kroz period oseointegracije dolazi do srastanja implantata s kosti. Potom slijedi izrada definitivnog protetskog rada kojeg pacijent trajno nosi trajno fiksiranog u ustima.
Što se tiče samog oporavka nakon operacije savjetuje se smanjenje fizičkih aktivnosti i mirovanje u trajanju cca 2 do 3 dana. Prvi i drugi dan nakon operacije preporuča se upotreba hladnih obloga kako bi se smanjio otok. Nakon 10 dana se skidaju konci. Posebno treba istaknuti pravilno održavanje higijene po uputama stomatologa. Ovisno o procjeni terapeuta rad može biti izrađen od materijala: titan-akrilat, titan-keramika, metal-akrilat, cirkon-akrilat te cirkon-keramika.
Indikacije za postavljanje i korištenje ovog koncepta su potpuno bezuba čeljust, djelomično bezuba čeljust sa protetski neiskoristivim zubima i parodontološki kompromitirani pacijenti kod kojih nije moguće parodontološkom terapijom sanirati postojeći problem. Što se tiče kontraindikacija, jednake su kao i kod svih standardnih implantoloških kontraindikacija što podrazumjevamo osteoporozu, pacijenta pod radiološkom terapijom, oboljenja imunološkog sustava te nekontrolirana sistemska oboljenja.
Da bi sam zahvat bio uspješan potrebna je kvalitetna i dobra dijagnostika: 1. Ortopantomogram (RTG)- na osnovu kojeg se vrši mjerenje, odnosno određuje se dužina i pozicija implantata; 2. Kompjuteriziranatomografija (CT)- u svakom slučaju je preporučen jer se dobiju kvalitetne informacije koje nije moguće dobiti RTG-om; 3. Situacijski modeli- koriste se zbog informacija o postojećem stanju kao i smjernica o mogućem tijeku terapije; 4. Određivanje međučeljusnih odnosa, odnosno visine zagriza- osigurava kvalitetnu funkciju kao i zadovoljavanje estetskih parametara.
Prednosti ovog koncepta su brz i efikasan rad sa izbjegavanjem višekratnih kirurških zahvata u obliku raznih augmentacija (povećanje nedovoljnog volumena kosti što je nužno za implantaciju), uzimanje autolognih transplantata kosti, zatim zadovoljavanje najvećih estetskih zahtjeva kao i ostvarivanje optimalne funkcije za pacijente.
Kako se radi o jednokratnom kirurškom zahvatu u prilog tome ide i cijena koja je puno jeftinija varijanta u usporedbi s drugim složenijim implantoprotetskim rješenjima.
Na kraju se može zaključiti da se radi o vrlo prihvatljivoj metodi u svakodnevnoj praksi uz kvalitetno educiran i uigran stomatološki tim zajedno sa zubnim tehničarom.
Prvi slikovni prikaz1. RTG prikaz potpuno bezube čeljusti
2. Klinički prikaz potpuno bezube čeljusti
3. RTG prikaz postavljenih implantata
4. Klinički prikaz postavljenih implantata
5. Klinički prikaz privremenog rada
6. Klinički prikaz definitivnog rada
Drugi slikovni prikaz1. RTG prikaz parodontološki kompromitiranog pacijenta
2.Klinički prikaz parodontološki kompromitiranog pacijenta
3. RTG prikaz postavljenih implantata
4. Klinički prikaz čeljusti 10 dana nakon operacije prije skidanja konaca
5. Privremeni rad nakon 6 mjeseci
6. Klinički prikaz čeljusti s multiunitima nakon 6 mjeseci
7. Klinički prikaz definitivnog fiksnoprotetskog rada
