Sa aspekta povijesti fotografije, reklamna fotografija je bila u velikoj mjeri zapostavljena uprkos činjenici da fotografije koje se proizvode u reklamne svrhe, čine najveći postotak ukupne fotografske produkcije.
Reklamna fotografija, kao žanr, pozajmljuje materijal od svih ostalih smjerova da bi prezentirala i dala značaj predmetima iz domena robe široke potrošnje.
U razvoju potrošačkog društva, fotografija kao medij, snažno je podupirala i popularizirala sve što je bilo predmet tržišta. Od samog početka bilo je neizmjerno važno pobuditi želju i pažnju kod potrošača.
U periodu između dva rata, fotografije su se češće počele koristiti u reklamne svrhe, za što je bila zaslužna ekspanzija vizualno obrazovane publike i ilustriranih magazina.
Nema sumnje da je upotreba upadljivih fotografija, u početnom periodu, bila dovoljna ali protokom vremena i kreiranju potreba, režim spektakla se sve više razvijao, te je reklamna fotografija nastojala utjecati na razvoj snova i želja pomoću slika koje je proizvodila.
Reklamni fotografi nisu stvarali nove fotografske forme, već su pozajmljivali elemente iz filmske industrije, dok su istovremeno agencije za marketing istraživale i osluškivale puls konzumerizma.
Glamurizacija sasvim običnih aktivnosti i potrošne robe dio su procesa u okviru kojeg je fotografija podstakla potrebu za kupovanjem određenih proizvoda.
Vještom fotografskom manipulacijom trebalo je u psihološkom kontekstu stvoriti privlačnost i ubijediti konzumenta da to što vidi je njegova realna potreba.
Danas prisustvujemo erotizaciji reklamne fotografije kao smišljenoj kampanji, da se potrošač identificira sa predstavljenim proizvodom.
Dali se netko zapitao zašto uz najnovije modele automobila, koji se reklamiraju, stoje polugolišave djevojke.
Slavica Gavranić