Nije za zamjeriti direktoru Boninova što je pokušao sebi ishodovati veću plaću za svoj posao, i osigurati sebi odstupnicu kada mandat završi, na kraju krajeva, nemojmo se zavaravati, malo tko ne bi pokušao isto da zna da će mu 'proći'. Ali postaje malo smiješno kada se gradonačelnik opet 'vadi' na istu foru.
Čovjek bi pomislio da će naučiti lekciju, pa bar jednu od cura ugodne vanjštine koje se tamo motaju po gradskoj upravi zaposliti da čita to što on potpisuje. Ako su već toliko prezaposlene, pa ne bi još i taj dodatni mukotrpni posao stigle obavljati, neka zaposli nekog drugog. Valjda im je još neka sestra, rodica, tetka, strina, susjeda ostala nezbrinuta. Pa, krajnje je vrijeme da se taj gorući problem riješi. Eto im prilike. Vuk sit, ovce na broju.
Našu malu zemlju punu velikih afera muči nešto drugo. Naime, od svih problema u Hrvatskoj, počevši od besparice, nezaposlenosti i životarenja, do beskrupuloznih pljački državnih poduzeća čiji akteri s umjetnim osmijehom na licu poručuju – Nisam ja, glavni među njima su i dalje dvojezične ploče u Vukovaru. Milanovićevi i Vukovarci ne vole se javno. Te proklete table... Dok im ih jedni stavljaju, drugi im dižu. I tako ukrug, bez kraja... Kome će prekipjeti? Tko će prvi popustiti? Pametniji, ili?
Milanović se već jednom sastao i razgovarao s Vukovarcima, reda radi, jer eto, građani su, a Vlada bi kao trebala raditi u službi istih. Vidjevši da nema odgovora, nezadovoljni Vukovarci najavljuju referendum, jer referendum je u Hrvatskoj sada 'in'. Milanović sad ne zna bi li piškio ili kakio. U jednu ruku bi ih ponovno primio na razgovor, al opet s druge strane i ne bi, jer, ipak je on premijer, ne smije se baš tako 'spuštati'...
Zar se ljudi više nisu zasitili tih hrvatsko-sprskih p.zdarija!? Zbog neimaštine i lošeg života, zar se ne bi trebalo gledati ka boljem, pokrenuti se, uraditi nešto, uzeti stvar u svoje ruke?
Pametni ljudi s nekim ciljem i perspektivom u životu razmišljaju o drugim stvarima, za bolje sutra. Oni bez perspektive pale se na davno ispričane priče i žive u nekim bivšim vremenima.
No, ostaje pitanje bi li Milanovićevi sami poskidali dvojezične ploče da se bliži predizborna kampanja ili bi i dalje sjedali sliježući ramenima i ko papige ponavljali – zakon je zakon, mora se poštivati?
DAJANA BRZICA