Porezna uprava prošlog je tjedna objavila šokantan podatak. Breaking news! Čak 3 500 tvrtki uhvaćeno je u utaji poreza. Rezultati fiskalizacije za mjesec srpanj pokazuju da su ugostitelji prijavili veći promet u odnosu na isto vrijeme prošle godine za čak 64,46 posto. Državu su potkradali godinama. Poduzetnici su krivi za sve. I to oni mali. Što manji, to više krivnje. Treba ih sve pobrstiti s lica zemlje. Kao što je i sama ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović Smiljanec rekla – ionako ih je previše, ne treba nam ih toliko. Ona bi vjerojatno da se vratimo u Jugoslaviju. Kao i njen šef. I sad ćemo ih sve pozatvarati. Bio je Linić i u velikim tvrtkama, trgovačkim lancima itd. Barem tako kaže. I tamo je našao nepravilnosti, ali eto nije ih zatvorio. Jedna cijena na artiklu, druga na polici, treća na kasi, a četvrta na računu. Sve košta nešto i 99 lipa, a nikad nitko nije dobio lipu kusura nazad. A lipa po lipa... To već svi znamo, i gotovo nitko neće čekati lipu kusura. Neće ni kunu. Koliko oni imaju viška u blagajni? Koji su veliki 'pravi' porezni dužnici u Hrvatskoj, Linić nikad nije odgovorio. Ali, ni ne mora. Svi podaci javni su i dostupni na internetu. Pa svejedno – nikom ništa.
Da bi narod to smetnuo s uma, a Linić u međuvremenu malo dobio na popularnosti, sad se sjetio da bi trebalo oporezivati crkvu, gdje god je moguće. Dosad su svećenici plaćali samo doprinose, ali oporezivat će se i svi prihodi koje je crkva stjecala bez ikakve kontrole. Naime, crkvene usluge su skupe – pokopi, milodari, blagoslovi kuća, krštenja, vjenčanja... Tu crkva 'ukrade' i do 500 kuna po nekom obredu. I tu treba stati na kraj. Pa, Hrvati, ševite se i umirite da bi popunili državni proračun!
No, da je Linić pošao u crkvu tu i tamo, znao bi da se crkveni sakramenti ne naplaćuju, kao ni blagoslovi kuća itd. Druga je stvar što ljudi, iz neke bogobojazni i strahopoštovanja prema svećeniku, pa i neznanja, misleći da su tako veći vjernici, daju novac Crkvi (koja to s velikim zadovoljstvom prihvati). Ali – ne moraju, nisu obavezni i ne postoji cjenik za takve usluge iz jednostavnog razloga što to – nisu usluge. I ljudi bi to trebali znati i jasno se toga držati, a na taj način i neprofitne organizacije poput, u ovom slučaju Crkve, mogle bi se držati pod kontrolom. No, Crkva se ne da. Objavljuje rat državi tražeći povrat imovine u vrijednosti od nekoliko milijardi eura. Crkva sama, a i država, vrlo dobro znaju da si država to ne može priuštiti, a osim toga, Crkvi leđa drži i Vatikanski ugovor koji onemogućuje oporezivanje crkvene imovine koja je predviđena za sjemeništa, vjeronauke, fakultete i sl. Građani se sad mogu ideološki podijeliti i polemizirati do sutra, jedni biti protiv oporezivanja Crkve, drugi za, no sudeći po svemu navedenom, Linićev plan je – 'piši propalo'.
Da se ne zavaravamo, nepravilnosti ne treba trpati pod tepih. Zakoni se trebaju poštivati, porez se mora platiti. Ali, onda se treba počistiti ispred svačijih vrata, a ne samo ispred nekih, druge zaobići, pa lajati pred krivim. Poduzetnici nisu glavni krivac što je država u lošem stanju, kako to Linić voli istaknuti. Kriva je loša politika predhodnih vlada. Kriva je zato jer je omogućila da država bude godinama potkradana. Svake četiri godine netko novi dobije priliku to popraviti, a obično nakon četiri godine stanje ostavi gore nego što ga je našao. Sustavna pljačka i loša politika ne mogu se riješiti preko noći, jer preko noći nisu ni nastale. Koliko god u početku bili optimistični prema načinu na koji je Linić to započeo raditi, kako vrijeme odmiče, njegov način rješavanja ovih problema sve više sliči onom – Malom lopovu se skida glava, velikom kapa.
DAJANA BRZICA