Jedni su ljubomorni zato što ih predsjednica nije uhljebila na Pantovčaku, gdje, smatraju, zaslužuju biti, drugi se isključivo boje gubitka financijskih privilegija. Naime, ovog puta mislimo na bistu ratnog zločinca, maršala Josipa Broza Tita, takozvanu bijelu bistu, za čiji se opstanak na Pantovčaku bore hrvatski komunisti i jugoslavenski nacionalisti. Kolinda Grabar Kitarović najavila je Titovo preseljenje, i to će se dogoditi, netko to mora učiniti, bolje sada, nego za tri godine.
Neki će možda u čudu pitati o kakvoj reformi govorimo, a Hrvatskoj trebaju reforme, ako govorimo o bisti Josipa Broza Tita koja se nalazi na Pantovčaku i koji je simbol prošlosti, mračne prošlosti, dakle, svega samo ne budućnosti? Kada govorimo o Titu ne možemo govoriti o budućnosti, on nas uvijek vraća na početak svih naših rasprava. Vrijeme je da se to napokon zaustavi.
Naime, Kolinda Grabar Kitarović jasno se odredila prema Titu, i prema režimu koji je Tito predstavljao. Dakle, Tito je bio diktator, još k tome zločinac, to ne može promijeniti nitko, pa čak ni eventualne neke zasluge koje je Tito imao, ako je Tito diktator razumije se da mu u demokratskoj državi nije mjesto na Pantovčaku, u Uredu predsjednice Republike, dakle, predsjednice DEMOKRATSKE države.
Kao demokratska političarka hrvatska predsjednica to najbolje zna, kao civilizirana osoba sasvim sigurno nije na razini barbara te neće Titovu bistu baciti s posljednjeg kata zgrade na Pantovčaku da se razbije u stotinu komadića, drugim riječima, Titovoj bisti mjesto je u muzeju, kamo je, kako smo već pisali, tri dana prije nego je to prepisao Jutarnji list, šalje hrvatska predsjednica. Josip Broz Tito već godinama predstavlja simbol podjele u Hrvatskoj, dijelimo se na manjinu, izuzetno agresivnu, lopovsku koja podržava Titoizam 35 godina nakon diktatorove smrti i na većinu koja se dosad nije imala tri petlje suprotstaviti se govoru mržnji i agresiji koja dolazi s lopovske, komunističke ljevice.
Uklanjanje diktatorove biste iz Ureda predsjednice tek je početak reforme čitavog društva i okretanja prema istinskoj demokraciji, kada krene s Pantovčaka vrlo brzo će i iz drugih ureda, s trgova, ulica i gradova... Proces je to koji se više ne može zaustaviti. Nadajmo se da svojim hrabrim potezima hrvatska predsjednica krči puta Hrvatskoj koja se u drugom njenom mandatu, za sedam-osam godina, neće morati ponovno iscrpljivati oko Tita i zbog Tita, a za korist komunističke, agresivne, lopovske ljevice, čiji je Tito jedini 'argument'. Zato je Stjepan Mesić i otišao po savjet k Lenjinu, na Crveni trg, po savjet.
Hoće li hrvatska predsjednica imati dovoljno hrabrosti suprotstaviti se komunistima koji dižu buku zbog Tita, organiziraju takozvane prosvjede i desnim licemjerima koji tvrde da sada nije vrijeme da se Tito miče iz Ureda predsjednice? Kada je ako ne sada? Sutra? Zašto ne sada ako ne sutra i zašto nije prije pa ne bi sada? /Ivana/