Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita je zajedno s tvrtkom "Kali tuna" tri godine provodio projekt istraživanja reproduktivne biologije i mrijesta tune u zatočeništvu. Surađivali su s Japanom čiji instituti razmnožavaju tune zadnjih 40 godina. Uzgajaju pacifičku tunu koja je nešto manja od plavoperajne atlantske koja se nalazi i u Jadranu.
- Oni su zatvorili taj ciklus, ali ne još u komercijalnom smislu. Prije tri godine i ove godine smo uspjeli skupiti jajašca nakon mrijesta tuna, a da je riječ o plavoperajnoj tuni uspjeli smo dokazati analizom mitohondrijalnog DNA. To je prvi, ali važan korak, jer smo dokazali da se tune koje držimo u kavezima kod nas mogu mrijestiti bez tretmana hormonima - kaže dr.sc. Leon Grubišić, ihtiolog s Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Formirali su matično jato tuna, držali ih u kavezima, pratili njihov reproduktivni ciklus i čekali hoće li se tune mrijestiti bez ikakvog poticaja. Drugi europski istraživači su postigli razmnožavanje u zatočeništvu, ali su oni svoje tune tretirali hormonima. Uzgajalište na kojem se projekt provodio se nalazi u akvatoriju otoka Ugljana, i Fulije južno od Iža.
- Postoje uzgajane vrste koje su tražene na tržištu, ali biolozi i biotehnolozi još nisu zatvorili cijeli ciklus pa se prirodna mlađ mora uloviti da bi se dalje uzgajala u kavezima. Osim tune, takva vrsta je i jegulja. Još je nitko nije razmnožavao u uvjetima zatočeništva. Japanci po tom pitanju imaju nekakav uspjeh, ali je to još u eksperimentalnoj fazi - tvrdi Grubišić.
Uzgoj tuna kod nas postoji od 1996. godine, a ranije je ulovljena tuna išla direktno na ribarnice.
- Naši su s uzgojem tune u kavezima na otvorenom moru počeli prije 15 godina, a sva tuna namijenjena je zahtjevnom japanskom tržištu. Cilj uzgoja je rast i promjena sastava masnoća u mišićima jer trebaju biti što masnije. Tako zahtijevaju Japanci jer je masna tuna bitna za njihov sushi i sashimi. U njihovoj prehrani su jako malo zastupljene masnoće tako da ih oni uglavnom dobivaju iz organizama morskog podrijetla - objasnio je Grubišić.
Početkom ove godine na burzi u Tokiju je postignut rekord po pitanju cijene, 342 kilograma tune je prodano za 396 tisuća dolara, ali Grubišić kaže da je cijena koja se daje našim proizvođačima znatno niža.
- Japan je jedino tržište i oni mogu ucjenjivati. Na početku je uzgoj tune bio kontroverzan iz dva razloga. Jedan je da uzgoj temeljen na ribolovu osiromašuje prirodne populacije te vrste, osobito kod tuna i jegulja. Zbog toga su reakcije bile negativne, i to je rezultiralo povećanjem zaštite. Striktno se kontrolira ulov, uzgoj i prodaja tune nakon uzgoja. Uveden je sustav kvota koliko koja država smije uloviti tune, a zbog zaštite se ta kvota svake godine smanjuje - kaže Leon Grubišić i dodaje kako Hrvati ove godine mogu uloviti 367 tona za daljnji uzgoj.
Koliko će se od te kvote izvesti ovisi o tome koliko će dugo uzgajivači uzgajati tu tunu, no zadnjih godina se izvoz kreće između 3 i pol i 4 tisuće tona. Drugi je problem uzgoja, hranjenje tune srdelom, inćunom i haringom jer ostaci te masne hrane i feces završavaju u moru. Nekada je dolazilo do prejedanja ribe jer uzgajivači ne bi prepoznali trenutak kada prestaje hranjenje. Tuna se hranila do sitosti, ali pad cijene na tržištu traži od uzgajivača racionalnost.
- Tona hrane košta oko 800 eura tako da se više ne prehranjuje. Pazi se da se tuna ne prejeda jer je u tom slučaju iskoristivost hrane nikakva, a imamo značajan utjecaj na okoliš. Uskoro će biti obranjen doktorat o posljedicama reduciranog hranjenja na rast tune. Utvrđeno je da ribe koje se hrane manje samo u početku zaostaju rastom od onih koje se hrane do sitosti cijele tri godine. U zadnjoj fazi hranjenja, prije izlova ih dostignu. Uzgajivači moraju voditi računa o ekonomskim učincima hranjenja, paralelno i o imidžu. Institut radi Studije procjene utjecaja na okoliš prije uzgoja i monitoring stanja tijekom uzgoja . U slučaju da se tijekom praćenja dokažu negativni utjecaji na okoliš može doći do ukidanja koncesije za uzgajalište - poručio je Grubišić piše
Dalmacijanews.com