Rečenice su to pjesnika i književnika Mikija Bratanića, autora knjige Konoba, prvog i jedinog libra o konobi.
Knjiga je isprepletena tekstovima o značenju konobe čovjeku-težaku, njihovom svakodnevnom suživotu kroz stoljeća, a istovremeno su pjesme u knjizi popraćene s preko stotinu fotografija splitskog Etnografskog muzeja. U knjizi su i fotografije Bratanićeve obiteljske konobe u Vrbanju na otoku Hvaru, jedne od rijetkih koje su uspjele sačuvati svoj izvorni oblik i funkciju. U "Konobi" se također nalaze i note i tekst pjesme "U konobi moga dida" koju je Bratanić napisao, a Ljubo Stipišić Delmata uglazbio.
U knjizi se nalaze i tekstovi posvećeni konobi autora Jakše Fiamenga, Joška Božanića, te Ljube Stipišića Delmate, a prevedena je na talijanski i engleski jezik.
Naglasimo da je Bratanić u suradnji s Ministarstvom kulture inicirao proces uvrštavanja konobe na popis materijalne baštine Hrvatske.
- Moj je cilj da konoba bude jedna od prepoznatljivosti Dalmacije. Postoji nešto što je upilo esenciju naše povijesti i skupilo je u sebe. Ne bih volio da priča završi s knjigom, nego da nastavi svoj put prema realizaciji projekta - konobi kao kulturnim dobrom – namjera je Bratanića.
Napominje da na tom putu prvo moramo promijeniti našu svijest o značenju konobe. Stječe se dojam da se o konobi sve zna, da je opjevana i dočarana svima, ali, ističe, realnost je sasvim drukčija.
- Ako "uguglate" konoba, vidjet ćete o čemu govorim. Na Wikipediji, primjerice, imate tri šture rečenice koje opisuju konobu i to je uglavnom sve – upozorava Bratanić.
A koliko konoba znači i birokraciji pokazuje primjer registriranja udruge s njenim imenom. Naime, Bratanić je prije dvije godine oformio udrugu Konoba čiji je predsjednik, ali procedura je zapela tamo gdje je pjesnik najmanje očekivao – na imenu.
- Zvala me službenica i upozorila da ime udruge mora biti u duhu hrvatskog jezika, a konoba je malo neprikladno ime. Nakon pojašnjenja, ipak sam uspio registrirati udrugu, ali ostao sam nemalo zatečen – prisjetio se Bratanić.
Unatrag nekoliko godina, ponudio je gradskoj vlasti da u Dioklecijanovim podrumima "oživi" izgled konobe sa svim značajem. Cijeli je projekt sam isfinancirao, a u suradnji s akademikom Nenadom Cambijem predočio je i povijesno uporište za takvu ideju, kao i činjenicu da se ni u jednom trenutku ne bi kosilo sa strogim konzervatorskim pravilima o ponašanju unutar Palače. Projekt su u Banovini pohvalili, ali sve je ostalo samo na izvrsnim reakcijama.
- Proputovao sam gotovo cijeli svijet i žalosti me činjenica da se u pojedinim zemljama izmišljaju priče u koje se investiraju ogromna financijska sredstva i uspješno se prodaju turistima. Mi s druge strane imamo autohtonu priču u koju ne treba previše uložiti da bi na njoj dobro zaradili – ističe Bratanić.
Za početak, jedna od ideja može biti i turistički obilazak konoba uz pripremu dalmatinskih jela dok turisti uz hranu i piće slušaju priče o konobi, Dalmaciji, povijesti... Pokrenuo bi se cijeli proces i proizvodnje i prodaje vezano uz konobe, primjerice, vina, naljepnica, putokaza, plakata, do zapošljavanja turističkih vodiča.
Inače, da ne bi bilo pogrešnih interpretacija i traženja skrivenih motiva u inicijativi pjesnika i književnika za izgrađivanjem prepoznatljivosti konobe kao jednog od najvrjednijih dalmatinskih resursa, spomenimo da je Bratanić diplomirao na FESB-u, a zaposlen je kao programer u stabilnoj firmi. Drugim riječima, želja za osobnom zaradom mu nije okidač za djelovanjem. Motiv pokretač mu je ljubav prema vrijednoj kulturnoj dalmatinskoj baštini.
- Mnogi su skloni reći kako je konoba simbol prošlog načina života, u kojem se živjelo drukčije, u kojem su na snazi bili neki drugi sustavi vrijednosti... odnosno, ona bi trebala predstavljati nešto mrtvo. Međutim, još uvijek postoje one konobe koje su sačuvale i tijelo i duh i u tim preostalim izvorima života živi vjera da konoba u svojem izvornom obliku i funkciji neće umrijeti nikada. Blago onima koji uspiju pronaći te oaze života, te izrazom poštovanja postaju dio besmrtne konobe – zaključio je Miki Bratanić.
Na koncu izdvojimo neka od književnih djela iz bogatog opusa 43-godišnjeg Hvaranina, "Kad sve umukne govorićedu stine", "Kojin jazikon i Quo vadis", "Svitlo na kraju" , "U kloncu", "Ruzarij za hrvatski križni put", "Rič za jubav"...
Producent je i nakladnik nosača zvuka pučkih pjevača iz Vrbanja, "Obredi velike sedmice i procesija Za križen", "Kroz godinu - Kroz godine" te "Kralju kojemu sve živi", nominiran za diskografsku nagradu Porin u kategoriji "Najbolji album duhovne glazbe".