Kraj Blatterove ere

Sepp, punim imenom Joseph Blatter je i sam nekada igrao nogomet. U šezdesetima je igrao na položaju centarfora u FC Vispu, klubu koji se natjecao u najvišoj amaterskoj ligi Švicarske. U tom klubu je poslije bio i trener. Tada nitko nije slutio da će postati najmoćniji čovjek Svjetske federacije nogometnih udruga.

Rođen je 1936. u gradiću u kojem će igrati i nogomet, Vispu u kantonu Wallis, nedaleko od planinskog vrha Matterhorn, kao drugi od troje sinova tamošnjeg automehaničara. Nakon što je maturirao, studirao je ekonomiju u Lausanni. Nakon toga je radio u sektoru odnosa s javnošću, najprije u javnom prijevozu Wallisa, a nakon toga za jedan koncern koji proizvodi satove.

Sa 39 godina je počela njegova karijera nogometnog funkcionara. U Svjetsku federaciju ga je doveo tadašnji predsjednik FIFA-e Joao Havelange i kao direktor razvojnih programa bio je, između ostalog, zadužen za Svjetska prvenstva juniora. Blatter je brzo postao štićenik Horsta Dasslera, osnivača i vlasnika njemačke tvornice sportske opreme Adidas. Nekoliko mjeseci je Blattera čak i plaćao Adidas, a Dassler je Blatteru stavio na raspolaganje i jedan ured u Elzasu.

Njemački tvorničar je navodno znao povući prave konce kako bi Blatter 1981. bio izabran i za glavnog tajnika FIFA-e, praktično drugog čovjeka svjetske nogometne organizacije. Blatter je tako bio zadužen za prodaju prava televizijskih prijenosa svjetskih prvenstava i održavao je veze sa pokroviteljima. Osim toga je utjecao i na promjene nogometnih pravila, na primjer kad se uvodilo načelo sa tri boda za pobjedu u igri. Blatter je u FIFA-i stekao glas stručne i komunikativne osobe.

Godine 1988. se konačno uspeo na sam vrh nogometne organizacije. U potrazi za nasljednikom Havelangea Blatter je sakupio više glasova od Lennarta Johanssona iz Švedske, tadašnjeg predsjednika europske nogometne organizacije UEFA. Još uvijek se čuju glasine kako je Blatter već tada s milijun dolara kupio glasove predstavnika nogometnih udruga iz Afrike. Blatter tvrdoglavo odbija nazvati to mitom, nego tek tvrdi kako se radilo o "pomoći za razvoj nogometa".

I nakon toga se Blatter pokazao izuzetno otporan na sve skandale. Bez obzira koliko velik skandal bio, ovaj predsjednik FIFA-e je uspijevao ostati na vrhu. A skandala je bilo više nego dovoljno. Za Blattera je možda najneugodniji skandal bio kad se otkrilo kako je marketinški partner FIFA-e, švicarska tvrtka za sportski marketing International Sport and Leisure ISL plaćala mito nogometnim dužnosnicima. Bilo je konkretnih i neospornih dokaza kako je i glavni tajnik Blatter znao za te slučajeve potkupljivanja - on osobno te isplate zove "provizijama". Tvrtka ISL je propala, ali Blatter je ostao: 2010. je FIFA sudu platila milijunski iznos tako da je postupak obustavljen, a nogometna federacija je svog predsjednika proglasila "nedužnim".

Prilikom izbora Blattera u trećem mandatu za predsjednika FIFA-e se okoristio korupcijom u svojoj organizaciji na drugačiji način. Pokazalo se kako je njegov izazivač Mohamed bin Hamam pokušao podmititi predstavnike udruga s Kariba tako da je povukao svoju kandidaturu. Bin Hamam iz Katara tvrdi kako je Blatter znao za te novčane "potpore". I ovaj puta je Etičko povjerenstvo FIFA-e proglasilo Blattera nedužnim.

"Kriza? Kakva kriza? FIFA se ne nalazi u krizi, imamo tek nekih poteškoća", izjavio je tada Blatter. To Etičko povjerenstvo ga je zaštitilo i u raspravama o dodjeli svjetskih prvenstava 2018. i 2022. godine Rusiji i Kataru. FIFA je dopustila i vlastito istražno povjerenstvo na čijem je čelu bio Michael Garcia, ali za razliku od istražitelja, opet Etičko povjerenstvo "nije utvrdilo nepravilnosti" u dodjeli tih natjecanja.

Mnogi se pitaju kako Blatter uvijek iznova uspijeva izvući se i iz nevolje koja bi svakoga morala stajati glave. Blatter zna kako funkcionira vlast i kako se ostaje na položaju. Smješka se kad ga se kritizira, guši svaku pobunu u svojim redovima, sve moguće konkurente miče sa njihovih položaja. Kod svih problema šuti i sjedi na svojoj fotelji dok oni ne prođu.

Predsjednik je sve to mogao jer se gotovo neograničeno mogao pouzdati u svoje sljedbenike. A to su predstavnici nogometnih udruga zemalja Azije, Afrike i brojnih malenih zemalja Južne Amerike. Već sedamnaest godina prema njima vodi politiku "ti meni, ja tebi" i to čak niti ne taji: "Ja sam predsjednik onih koji nemaju velike šanse za nazočnost na međunarodnom koncertu", izjavio je Blatter u jednom intervjuu. "Dakle, ako se tako hoće reći, ja sam predsjednik malenih."

Zato se Blatter u mnogim zemljama Azije ili Afrike Blatter slavi kao "nogometni prorok" koji ne samo da se zalaže za tamošnje klubove, nego im i šalje novac. Je li to "razvojna pomoć" ili neki drugi razlog, o tome ne treba govoriti. Sve u svemu, Europljani i njihova UEFA mogli su se buniti protiv Blattera koliko hoće, jer u konačnici i kod izbora uvijek stoji načelo "jedna država, jedan glas". A Europa ima tek četvrtinu glasova u Međunarodnoj nogometnoj federaciji, daleko premalo da ugrozi položaj spornog predsjednika FIFA-e.

79-godišnji Blatter je barem do sada bio potpuno imun i na najmanje dvojbe u svoje mogućnosti. On je uporno ponavljao da je u osobitom poslanstvu: "FIFA je zbog pozitivnih osjećaja koje izaziva nogomet utjecajnija od bilo koje države na svijetu i bilo koje religije."