Kreme za sunčanje su sve samo ne ono što mislite!

Environmental Working Group (EWG) 2014. godine je objavio rezultate istraživanja koje je u znatnoj mjeri podiglo svijest javnosti o važnosti korištenja prirodne zaštite. U 75 posto od 2000 ispitanih industrijskih krema i losiona potvrđena je prisutnost opasnih i štetnih tvari.

Neke od njih su: aminobenzoična kiselina, avobenzon, diazolidinyl urea, ecamsul, metilparaben, cinoksat, oksibenzon, dioksibenzon, sulisobenzon, homosalat, mentil antranilat, metoksicinamat, oktil saliciklat, oktokrilen...a mnogi od ovih sastojaka su dokazano kancerogeni te povećavaju rizik od raka kože i drugih oblika raka.

Njemački časopis Öko test također među sporne filtere ubraja sljedeće: MBC (4-methyl-benzyli-dencamphor), OMC (octyl-methoxycinnamate), oxybenzon (benzophenone-3), HMS i OD-PABA (octyl-dimethyl-para-amino-benzoic-acid), koji negativno djeluju na hormone, jetru, mozak, živčani i endokrini sustav, ili izazivaju alergijske reakcije te iritaciju očiju i kože.

Methoxypsorale je povučen sa tržišta nakon što su utvrdili da kod miševa i ljudi već na običnom svjetlu ubrzano izaziva rak kože. Iz izvještaja američkog ureda za hranu i lijekove FDA također je jasno je da između 14 i 17 losiona za sunčanje upotrebom na suncu djeluje rakotvorno jer sadrže upravo sastojak PABA, koji se u brojnim sredstvima za zaštitu koristi kao kemijska zaštita od UV zraka.

Nitko ne može reći koje će se kemikalije u sredstvima za zaštitu od sunca, uskoro pokazati otrovnima ili kancerogenima, ali ono što možemo svi učiniti jest čitati deklaracije na proizvodima.

Znanstvenici su promatrali i djecu koju su roditelji mazali kremama za sunčanje i utvrdili da se kod njih često pojavljuju promjene na jetri što je rizični čimbenik za kasnije melanome. Kod djece bez kemijske zaštite protiv sunca tragova nije bilo.

Na Sveučilištu u Iowi analizirali su 18 epidemioloških studija koje su u posljednja četiri desetljećapokušavale odgovoriti na pitanje mogu li sredstva za sunčanje smanjitiopasnost obolijevanja od raka kože. Rezultat je bio nedvosmislen – nemogu!

Dakle, od opasnih sunčevih zraka kemija nas ne može zaštititi, alinas od posljedica može zaštititi vitamin D. I u tome je najvećiparadoks.

Uvjet da dobijete dovoljno zaštitnog vitamina D je izlaganje suncu bez zaštitne kemije. Utvrdili su naime da zaštitni faktori viši od osam gotovo u potpunosti zaustavljaju tvorbu vitamina D!

Dobri izvori vitamina D su mlijeko obogaćeno vitaminom D, sirevi, jogurt,žitarice, neke ribe kao što su losos, tune i sardine, a moguća je inadoknada ovog vitamina dodacima prehrani, no uvijek pod liječničkim nadzorom.

Inače dnevne potrebe za vitaminom D zadovoljavamo već sa 15-minutnim izlaganjem lica i ruku suncu, naravno u dijelu dana kada ono nije najjače i bez korištenja zaštitnih sredstava