KREŠIMIR MACAN: U Dubrovniku bi svi nešto htjeli, a ništa ne bi radili!

Raspravljalo se o tome kako u Dubrovniku manjka suradnje, te kako bi svi nešto postigli bez da išta rade. Svaka ideja se minira, umjesto da se podržava i rijetko tko razmišlja o tome što se napravilo, već je glavno pitanje kolika se uzela provizija. Zaključak je isti - potrebno je proširiti ponudu Dubrovnika jer Ljetne igre i Revelin nisu dovoljni. Da bi se to postiglo nužan je trud i upornost.

Na samom početku predavanja postavilo se pitanje je li uopće potrebno predstavljanje Krešimira Macana, s obzirom da ga svi okupljeni znaju, no on je utvrdio da je predstavljanje potrebno uvijek. Jer, iako mislimo da nas svi znaju, to često nije tako - a to vrijedi i za Dubrovnik.

Predavanje nije bilo fokusirano na Dubrovnik sam po sebi, već na ono što bi trebao napraviti. Pritom su navedena dva primjera iz Pule. Prvi je Outlook festival - britanski glazbeni festival koji se održava na lokaciji poluotoka i tvrđave Punta Christo u Štinjanu kraj Pule. On već par godina okuplja na tisuće turista. Kako kaže Macan, radi se o mlađim ljudima koji su prvi put u inozemstvu, pa festival redovito prođe bez incidenata. Englezi su kao organizatori istražili lokaciju, a građani su shvatili koliko im taj festival znači kada su bankomati jedan dan ostali prazni. Takvog turizma nema u gradu, jedino u Revelinu, koji ima relativno mali kapacitet. Trgovine u Puli, kao i kafići počeli su se prilagođavati i stavljati ''welcome Outlook'' plakate. Predavač se zapitao zašto se nitko nije sjetio napraviti Game of thrones kafić u Gradu.

Drugi primjer iz Pule je Ice fever - hokej na ledu koji se održao u Areni, a omogućilo se i klizanje građanima. Uspješnost ovakvog projekta krila se u tome što nitko nije mogao vjerovati da se nešto tako ostvariti, ali i u riziku. To je bio još jedan način da se privuče turiste u Pulu i to izvan sezone.

Predavanje je bilo ispunjeno pitanjima i raspravom u kojoj su najviše sudjelovali Jelka Tepšić, Ivana Medo Bogdanović, Sandra Buratović i Ivan Tanta. Tako se pričalo o tome da živimo od onoga što su ostavili stari, a ne stvaramo novo. Postavilo se pitanje kako bi isplanirali dan turistu koji dođe u grad, s obzirom da su potrebe i interesi turista puno drugačiji od onih prije. Nema više sedmodnevnih putovanja, već putovanja traju tri do četiri dana. Pritom je Macan spomenuo ''kanalizacija turizam'' - činjenicu da se turistima zapravo prodaju samo voda i zahodi i rekao kako bi svi građani zapravo htjeli da oni uplate novce bez toga da dođu, što je nemoguće. /Ivana Smilović/