Svaki otpor ima svoje granice, kad se one pređu, otpor popušta. Hitler je uspio, u velikoj mjeri zahvaljujući Goebbelsu, pridobiti Nijemce za svoje sulude stavove, Staljin i Mao bili su obožavani ma koliko da su bili lažljivi i okrutni itd. Kad u nekom društvu laž postane gotovo jedini oblik komunikacije, istina postane toliko neprivlačna da do nje gotovo nitko i ne drži. Eh, ta istina, što s njom!? – prezrivo otpuhuju znalci društvenih kretanja i boljih običaja.
Čini mi se da i u našem društvu upravo svjedočimo jednom takvom prilično uznapredovalom procesu. Ono po čemu prepoznajemo da je riječ o svojevrsnom trijumfu laži jest neobična pojava da čak ni potpuno razotkrivanje neke laži ne izaziva nikakvu osudu nego još veću podršku lašcu.
Po nakaradnoj logici da je onaj tko više i bolje laže spretniji i pametniji te da mu kao takvom pripada sva slava kojom ga vjerni gutači laži obasiplju. Iz mnoštva laži i besmislica koje su u posljednjih nekoliko godina izrekli vladajući izdvojit ću samo jednu jer predugačko nabrajanje argumenata iste vrste može prije izazvati dosadu negoli ojačati početnu tvrdnju. Inzistiranje na jednom konkretnom primjeru, držim, pojačava osjećaj za stvarnost. Kada se zahuktala imigrantska kriza, ministrica je vanjskih poslova Vesna Pusić decidirano tvrdila kako nema šanse da se među mnoštvom imigranata eventualno šverca i pokoji terorist. Bahato se smiješeći, ministrica je domaćoj javnosti objašnjavala kako teroristi putuju biznis klasom a ne pješice s izbjegličkom sirotinjom.
Budući da je kao visoko rangirana dužnosnica sigurno znala da poneki terorist koristi i izbjegličku rutu kako bi se neopažen prebacio do svoga odredišta, ministrica je očito svjesno pribjegla neistini. I to ne zato da umiri domaću javnost nego zato da opravda politiku svoje vlade. Koja se u biti svodila na to da udalji Hrvatsku od srednje Europe i približi je Balkanu. Posljedica takve politike je da se od nas srednja Europa ogradila žicom, a zelena nam je granica prema Srbiji širokogrudno otvorena. No, vratimo se samoj izjavi.
Govoreći o teroristima koji putuju biznis klasom, ministrica je implicirala da su suvremeni islamski teroristi bogati avanturisti koji iz čiste zabave organiziraju terorističke napade. Možda je nešto od toga i vrijedilo za zloglasnog Carlosa, najpoznatijeg terorista iz ministričine mladosti, no današnji islamski teroristi su fanatizirano topovsko meso, najčešće neobrazovani i neperspektivni marginalci kojima manipuliraju nalogodavci iz sjene. Njima doista nije problem putovati s imigrantskom masom, na bolje uostalom nisu ni navikli. No da ne bismo nagađali, dostatno je podsjetiti na činjenicu da je ovih dana nepobitno utvrđeno da je barem jedan od terorista uključen u masakr u Parizu uistinu putovao s imigrantskim valom i da je registriran u Opatovcu.
Naravno, ministrica nije našla za shodno da revidira svoju izjavu, štoviše cijeli niz medija upregnut je u to da se zabašuri veza imigrantskog pritiska na Europu i terorizma. Pomoćnik ministrice Pusić Joško Klisović okreće pilu naopako pa u emisiji Hrvatskog radija kaže kako nije istina da svi teroristi dolaze s imigrantima, nego da mnogi stižu i zrakoplovnim linijama! Pa nećemo valjda zato zabraniti zrakoplovne linije, iščuđava se Klisović.
Pri tomu, naravno, zaboravljajući da su zrakoplovne linije normalan i ekonomski nužan dio funkcioniranja suvremenog svijeta, dok su imigranti svojevrsni organizirani udar na Europu i europski način života. U svakom slučaju, ovakav i slični primjeri legalizacije laži u političkom diskursu vodi k postupnom urušavanju politike kao smislene i javnom dobru posvećene djelatnosti./
Damir Pešorda/