Hrvatska nogometna reprezentacija doživjela je potpuni debakl na Svjetskom prvenstvu, nastavljen je tako crni niz Vatrenih započet još tamo davne 2002. na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji. Iako si volimo tepati da smo svjetska nogometna velesila ( Istina, samo je Ćiro svoje nogometaša uvjeravao i uspio uvjeriti da su najbolji na svijetu, svi ostali izbornici bili su jazavci koji, bez obzira na kvalitetu igrača, nisu ozbiljno vjerovali da Hrvatska doista nešto može napraviti na SP-u. ) činjenica da smo samo u tri navrata prošli skupinu na velikim natjecanjima ( Francuska 98., Engleska 96., Austrija i Švicarska 2008. ) nas nemilosrdno demantira, naime, kad malo bolje zagrebemo ispod površine vidimo da smo tek jednom nakon skupine prošli prvo kolo nokaut faze.
Vrijeme je da se prestanemo lagati, Hrvatska možda ima zvijezde svjetskog formata, ali nije svjetska momčad, naši najbolji igrači s drugačijom vrstom entuzijazma nastupaju za hrvatski dres nego što to čine u Bayernu, Sevilli ili Realu, logično, gazde ne trpe simulacije, dok šlepanje kod hrvatskih izbornika, ili kod Davora Šukera, uglavnom prolaze nekažnjeno. Kad imate Modrića ili Rakitića vi bez igre možete, na inspiraciju, pobijediti Island ili razbijeni Kamerun, međutim, kako niste momčad vi ne možete ozbiljni nogomet igrati protiv ozbiljne reprezentacije.
Naravno, poslije debakla u Brazilu, poslije Svjetskog nogometnog prvenstva od kojeg smo, pokazalo se, previše očekivali, izbornik ne može pobjeći od odgovornosti, što, nažalost, on ni sam ne shvaća. Kovač nije shvatio da je propast Hrvatske počela onog trenutka kad su neuvjerljivom Pletikosi leđa morali čuvati Modrić i Rakitić. Pokazalo se ipak da se prekretnica dogodila kad je zbog ozljede doma morao ostati Niko Kranjčar, slabije od ostatka toliko opjevanog hrvatskog veznog reda nije mogao odigrati. Ako je Sammir zaista briljirao protiv Kameruna, ako je Brozović bio 'odličan' protiv Brazila, zašto tako fenomenalni nogometaši nisu igrali u utakmici odluke? Netko tu laže.
Zavaravali smo sami sebe, a izbornik sebe i sve nas zajedno, naravno, ne vjerujemo u Mamićevu 'crnu ruku' u Brazilu, teorije urote, menadžersku intervenciju na Svjetskom prvenstvu, ne vjerujemo da je izbornik poveo reprezentaciju u Brazil kako bi umjesto prezentacije nogometa prezentirao one koji se još nisu prodali, kako igranje mladog Brozovića protiv Brazila vide neki hrvatski 'analitičari', Kovač se jednostavno nije snašao, previše je vjerovao individualnoj kvaliteti Vatrenih, a premalo činjenici da danas svatko igra nogomet, poglavito ako ima odlično posloženu momčad. Momčad je ključ debakla Vatrenih.
Međutim, unatoč svemu lako je danas pljuvati po izborniku, što je s igračima? Zar je stvarno moguće da niti jedan hrvatski reprezentativac u posljednjih 16 godina nije shvatio što izbornik želi od njih, zar su stvarno Jozić, Kranjčar, Kovač, govorili kineski ovim našim zvijezdama koje uglavnom razumiju engleski i francuski kad plaćaju porez u Monaku? Malo je naivno vjerovati da su za sve krivi treneri ako se to ponavlja godinama.
Naravno, samo činjenica da smo se plasirali na Svjetsko prvenstvo nije nikakav uspjeh, prezentirati to kao uspjeh znači sudjelovati u režiji i prevari nogometnih nakupaca i prekupaca koji Svjetsko prvenstvo vide kao vlastitu priliku, kao priliku da prodaju ono što još nisu prodali, bez obzira kakve katastrofalne posljedice to imalo po Hrvatsku. S ovakvim igračima naše ambicije su morale biti puno veće, kao i naša igra.
Vrijeme je da se postave neka pitanja igračima, primjerice, zašto ne žele igrati za reprezentaciju? Uostalom, kapetan Srna, koji je u Brazilu bio jedan od rijetkih kome se ne može naći ni malo zamjerke za igru i TRUD, ne možemo stalno ispadati u skupini a onda šukerovski govoriti da je bilo dobro. Kad neki traže glavu Nike Kovača, ne mogu ostaviti 'na životu' Davora Šukera.
Naravno, slažemo se, treba nam stranac, ali ne Balkanac, treba nam Atila bič Božji, treba nam gonič robova, a ne 'frend nogometašima', treba nam netko poput Hiddinka ili Van Gaala, Capello je ostario prije vremena, suci i su i njega dokrajčili. Savez ima novac, još samo da Šuker nije toliko škrt, kolike smo sreće angažirati će Severinu.
Miroslav