Predizbrona godina i službeno je otpočela, a premijer Zoran Milanović i članovi vladajuće koalicije mogu se susresti na svakom koraku. Druže se s građanima, opraštaju dugove i ponovno po tko zna koji put šalju poruke o nekom boljem sutra koje s valom investicija samo što nije zakucalo na naša vrata.
Ministar loše frizure i vječno narihtanog osmijeha Branko Grčić, nedavno nam je sklanjajući jedan pramen kose sa čela poručio da smo izašli iz
recesije. Kao da je recesija HŽ-ov vlak u kojem se dugo, predugo voziš do određene stanice, a potom samo iskoračiš na svojem odredištu u želji da si što prije vani jer si se eto predugo vozio. Koliko smo izašli iz recesije svjedoče oni koji vlakovima, avionima i svim ostalim prijevoznim sredstvima izlaze iz Hrvatske. Da se ne pomičemo pretjerano s mrtve točke svjedoči i vojska nezaposlenih, te sve veći broj siromašnih građana kojima je jedini izlaz iz njihove svakodnevne recesije pokoja boca koju mogu razmijeniti za 50 lipa u nekom supermarketu prebogatog tajkuna koji svojim upitnim aktivnostima trljaju sol na bolnu ranu hrvatskog naroda. Ministri u moru
afera plivali su proteklih godina oko nas, a pokazalo se u međuvremenu da je visoko uzdignuta ljestvica koja se obila o glavu Mirele Holy zapravo gumena.
Te se ista spušta za potrebe vladajuće elite koja se oko nas vozi u bijesnim limuzinama, pa čak i avionima onda kada im zatreba. Vladinim avionom po svijetu je kružila ministrica Pusić skupljajući pri tome zvijezde za fotelju glavne tajnice UN-a. Sve to, zadnjih nekoliko tjedana palo je u drugi plan pa nam se Zokijeva Vlada pokušava dodvoriti novim obećanjima i dobrim rezultatima koje su prije toga zapeglali razni američki stručnjaci, opet plaćeni našim novcima.
Pamti li hrvatski narode itko čuveni Plan 21? Sjeća li se itko tih obećanja i pustih plakata koji su još jednom po tko zna koji put potvrdili da hrvatska politika doista može svašta izroditi, te da je papir taj koji doslovno trpi sva moguća s***a. Dug život, a ne život na dug rekoše nam tako s plakata. U plusu tri plaće, a ne u minusu da ti se plače, hobotnica ispod peke, a ne u politici nizale su se parole koje su Zoki i njegovi pjetlići zaboravili već s prvim danima vlasti dok su rezali kruh na debele šnite i krpali šuplje cijevi u stanu. Prisjećati se tih poruka danas čak je i pomalo bolno, barem za one koji su te priče popušili birajući Kukuriku koaliciju jer i tada, baš kao i danas predstavljali su se kao nešto bolje, drugačije i poštenije. A u to vrijeme s druge strane nudio nam se Sanaderom umazan HDZ. Što smo to dobili od ove Vlade osim fiskalnih blagajni, osim afera,
nepotizma i
uhljeba?
‘Zaustaviti rad bez isplate plaća i doprinosa’, bilo je jedno od njihovih obećanja iz čuvenog Plana 21. U onom prvom dijelu doista su uspjeli. Rad su zbilja zaustavili, ali hrvatska sirotinja i dalje štrajka, potražuje svoje plaće i oplakuje
Imunološki zavod te brojne druge tvornice i institucije koje su na očigled zatvarale svoja vrata ostavljajući radnike bez plaća.
‘Transparentno upravljanje državnom imovinom’, još je jedan od slogana, a upravljanje imovinom toliko je transparentno da se cijela Hrvatska svako malo diže na noge u strahu od rasprodaje nacionalnog bogatstva. Da bi se zaštitili od transparentnog upravljanja državnom imovinom hrvatski građani bili su primorani raspisati referendum kako bi barem pokušali zaustaviti davanje autocesta u koncesiju. ‘Izvoziti ideje, a ne pametnu mladost’, govorili su pijetlovi. O tome koliki nas broj mladih zadnjih godina napušta dajući svoju pamet nekoj uređenoj zemlji u kojoj za posao nije potrebna partijska iskaznica ne treba niti govoriti. Pametna mladost mora da je i SDP-ovka čijem je ocu zapošljenje ponudio ministar Miljenić.
Plavi Jadran, a ne plave kuverte govorili su nadalje iz Vlade a sada nam nude bušenje Jadrana zbog nafte dok većina građana plaže može gledati samo na televiziji. Jer malo je onih koji si odlazak na more mogu priuštiti. ‘Rane liječi doktor, a ne vrijeme’, kazali su nadalje, a potom smijenili Ostojića i doveli Vargu ministra koji se s pravom može nazvati hodajućom aferom. Stanje u
zdravstvu na korak je do propasti. Liječnici i medicinsko osoblje u potrazi za boljim uvjetima rada također odlazi u svijet, liste čekanja rastu, a mi smo na korak do privatizacije sustava. ‘Nemam bogat vokabular pa ne znam što da kažem jer čim zinem ja muljam i lažem”, poruka je koju je u eri Plana 21 na njihov predizborni plakat zalijepio građanin iz Osijeka. I na žalost, čini se da je bio u pravu.
Iva Međugorav/dnevno.hr