LEČIĆ U KUPE, ŠIŠA U ŠPADE: Neka ravnatelj javno odgovori na ova pitanja!

'Da bi se nešto nazvalo polemikom potrebno je suprotstaviti argumente. Dosadašnji tijek ove "polemike" se najvećim dijelom sastojao od samohvale trenutnog ravnatelja Pera Šiše koji, eto nadljudskim naporima pokušava nešto "revolucionarno". Kako živimo u državi u kojoj ljudima redovito ne isplaćuju plaće za posao koji su više nego pošteno odradili, u kojoj ljudi sa visokom školskom spremom rade kao vozači i blagajnice, u kojoj se rukovodeća mjesta biraju po "babu i stričevima", stvarno je moguće da Pero Šiša radi nešto revolucionarno.

Radi svoj posao.

Štoviše, posao za koji se sam prijavio, posao za koji prima redovitu plaću. I posao za koji, budući je u javnom prostoru, postoji i neka pripadajuća odgovornost, a koja se temelji na raspolaganju novcima građana. Grad, kao poslodavac je ovdje samo reprezent onih koji te novce plaćaju. Kako izgleda ovaj dio o odgovornosti mu, kao i većini naših političara, nije baš simpatičan.


Aljoša Lečić

Da li je sama činjenica da netko radi svoj posao, pa makar i dobro,  dovoljna da se istome za života postavlja spomenik, ostavljam čitatelju na prosudbu.

Kako u većini tekstova upozoravam na ovu drugu, tamniju stranu medalje u poslovanju Orkestra kojemu je Šiša još neko vrijeme na čelu mislim da još nije vrijeme podizanju spomenika.

E sad, stvari na koje upozoravam su vrlo konkretne i zahtijevaju odgovore. Kako Pero Šiša očigledno radije ne bi odgovorio na ta pitanja imamo, i to već neko vrijeme, situaciju "Lečić u kupe, Šiša u špade".

Kako meni nije do takvog, neargumentiranog, piskaranja po medijima ovim bih ja zaključio. Ostaju pitanja na koja Šiša svojoj verbalnoj inkontinenciji usprkos nije odgovorio.

Nažalost bez tih odgovora argumentirane rasprave jednostavno ne može bit.

Radi lakšeg snalaženja pitanja koja uzalud traže odgovor, su sljedeća:

1. Budući je u jednom svom intervjuu Šiša izjavio da će ovaj orkestar funkcionirati kad u njemu ne bude više radilo 10-ak ljudi. Taj broj je u međuvremenu, sudeći po glasovanju orkestra, narastao na 19, dakle točno polovica glazbenika. Kako Šiša misli riješiti taj problem, otpuštanjem ili...?

2. Zašto orkestar već četiri godine efektivno, a od veljače ove godine i faktički nema šefa dirigenta, za funkcioniranje orkestra najvažnijeg čovjeka? Zašto Upravno vijeće nije raspisalo natječaj za to radno mjesto i zašto to ravnatelj nije zahtjevao?

3. U nedavnim napisima po medijima smo doznali da je maestro Widjaja "gostujući šef dirigent". Kada je uvedeno to radno mjesto, kada i gdje je bio raspisan natječaj, pod kojim uvjetima i koliko se kandidata prijavilo za to radno mjesto? I ako jest, koje su mu obaveze i plaća?


Ildous Galliouline

4. Na kojem radnom mjestu radi Ildous Galliouline? Naime, do prije koju godinu je bio zaposlen kao hornist međutim sada uglavnom dirigira. U međuvremenu je na mjesto hornista već zaposlen novi glazbenik. Za dirigiranje Galliouline teško da može imati formalne kvalifikacije. Pitanje natječaja je i ovdje. Kada, gdje i uvjeti?

5. Koliki je ukupni iznos sudskih i svih pripadajućih troškova koji je potrošen na procese protiv vlastitih zaposlenika, mahom izgubljenih? Ti troškovi naravno padaju na budžet DSO-a a time i na leđa poreznih obveznika.

6. Kako čujem od članova orkestra, nedavno im je isplaćen dio troškova na ime potrošnog materijala za instrumente. Da podsjetim, instrumenti su vlasništvo glazbenika i oni ih u stvari posuđuju orkestru, budući se radi o vrlo skupim instrumentima koji nerijetko koštaju više od, recimo, automobila vrlo je razložno očekivati neku amortizaciju. Zbog toga Orkestar kao ustanova financira, i treba financirati žice, kolofonije, piskove, itd. Zaboravio sam spomenuti, troškovi koji su im isplaćeni su za 2010. godinu. Da li da to oduzmemo od one računice?

7. Pero se Šiša kontinuiranimo tuži da mu zaposlenici sviraju po gažama. Pored toga što sa svojim instrumentima imaju pravo raditi što ih je volja, jer su njihovi, postavlja se pitanje zašto ga to baš toliko smeta. Glazbenik koji svira je u formi, glazbenik koji svira više je u boljoj formi. Možda će to i sam uvidjeti ako bude prisiljen uzeti instrument u ruke. Ono što je još čudnije je da mu za vrijeme vlastitog ravnateljevanja nije smetalo imati vlastiti mini orkestar, sastavljen od članova DSO-a, ljupkog imena Concertina koji je uredno nudio mimo vlastite kuće. Kako to da se tada nije tužio na glazbenike koji sviraju van matične kuće?


Pero Šiša

8. "Atipična komunikacija" koju Šiša spominje inače uključuje vrijeđanje na poslu, prijetnje i spominjanje Gliba koji ga hrani. Pardon, Grada. Ta ista "atipična komunikacija" je dovela i do neizglasavanja godišnjeg izvješća na sjednici Glibskog vijeća u proljeće ove godine. Pardon, Gradskog vijeća. Inače ta "atipična komunikacija" je vrlo tipična. Naime, zbog iste je DSO u svađi sa sljedećim institucijama u gradu: Dubrovačke ljetne igre, Umjetnička škola Luke Sorkočevića, Kazalište Marina Držića, Umjetnička galerija, Festival Rachlin & friends, Dubrovački muzeji...

Je li to model suradnje u Glibu, pardon Gradu koji Šiša misli nastaviti?

Jesu li stvarno svi krivu a samo Šiša je u pravu?

9. Još samo kratko o financiranju. "Osobno sam intervenirao da dobiju stimulacije na plaću". Zašto onda davati 560000 kn Gradu? Zato da bi kasnije "intervenirao" i tražio taj novac za stimulacije?

10. Prije mandata Pera Šiše orkestar je imao 50-ak pretplatnika. Sada ih ima 13. Uobičajeni odgovor je da su razlog tomu u međuvremenu uvedene subvencije za građane koji žive unutar zidina. U slučaju da je Šiši promaklo, Grad ima nešto više od 44 tisuće stanovnika, od čega jedva tisuću živi unutar zidina. Osobno mi je hipotetski koncert u Mokošici ili na Korčuli bitniji nego onaj famozni u Musikvereinu.

Obzirom da u 8 godina nije bio nijedan takav, volio bih znati je li Šiši bitnija Mokošica ili Indonezija?

11. I na kraju program. Program je zadnjem mjestu jer ga se tako i tretira. U Beču se Dubrovnik predstavio sa dalekoistočnim solistima, talijanskim dirigentom i programom koji je odsviran, kako je gospar Đelo to sjajno rekao, onako kako bi Bečani nama pjevali klapu. Valjda su zato kritike, ne one izmišljene nego one prešućene, spominjale "borbu DSO-a s Mozartom i Beethovenom". Postoji li možda mogućnost da program koncertne sezone saznamo nekad koji mjesec unaprijed, možda čak i cijelu sezonu? Hoćemo li možda ugledati na tom programu neko od imena iz Grada koja začudo sviraju na Ljetnim igrama, u ostatku države, Europe, svijeta, ali ne i sa DSO?

Ili je 400000 kn premalo za takav podvig koji je bio moguć desetljećima prije ravnatelja Šiše?



12. Ipak, još jedno pitanje. Da li je razlog za to što Šiša, za razliku od mene, ne vozi tako dobro biciklu to što jednostavno više voli voziti službeno vozilo DSO, VW Polo? Na Šišino iznenađenje, imam i auto, ali bih bankrotirao da moram svaku godinu izdvajati 30-ak tisuća kuna za gume, koliko prema izvješću godišnje DSO košta to zadovoljstvo.

Prije nego zaključim ovu "polemiku", jedan mali pokušaj da je učinim polemikom bez navodnika. Odgovor na par neizravnih pitanja koje mi Šiša upućuje. Nisam se javio na natječaj za ravnatelja jer trenutno radim nekoliko stvari pa procjenujem da to ne bih stigao. Jedna od tih je i malo veći projekt kojeg sam dio o kojem se ponekad može čitati u medijima.

Na koncerte DSO-a sam išao dok je to pružalo imalo slušalačkog zadovoljstva, čak i za mandata Pera Šiše. Budući sam profesionalni glazbenik, a u životu sam se naslušao koncerata, uživo, u svjetskim centrima, imam dosta visoke kriterije i ne moram baš slušati ono što je taman dovoljno dobro da bude loš primjer. Ali hvala na brizi!

Bez odgovora na ova pitanja nastavak ove "polemike" nema nikakvog smisla.

Na kraju bih se Portalu Oko, s kojim smo imali i poneko razilaženje u mišljenjima, zahvalio na strpljivosti i objavljivanju.'
 
Aljoša Lečić