U organizaciji Turističke zajednice grada Dubrovnika organizira održala se takozvana "omiljena igra Dubrovčana" koja na dan Svetog Vlaha okupi gospođe i gospare, barjaktare, stanovnike okolice, festanjule i djecu na sudjelovanje u humanitarnoj zabavnoj igri. Cijena kartela bila je deset kuna, a ove godine prihod je namijenjen Udruzi za zaštitu prava psihijatrijskih pacijenata i unaprjeđenje društvenog zdravlja i kvalitete života-Lukjernica.
Kartele su planule u rekordnom roku, a prikupljeno je 15 tisuća kuna. Dobitnica tombule u iznosu od dvije tisuće kuna je Leonarda Ehrenberger iz Križevaca, 500 kuna je osvojio Josip Mihatović za ternu, dok su činkvinu u iznosu od tisuću kuna podijelila četiri dobitnika Srđan Kokanov, Tanja Vidović, Ivo Matić te Silvija Kisić.
Za izvlačenje nagrada i kontroliranje brojeva bila je zadužena komisija Turističke zajednice grada Dubrovnika s javnim bilježnikom Lucom Bronzan uz odobrenje Ministarstva financija.
Inače, tombula na Stradunu u duhovitih je Dubrovčana , sklonih ruganju, podrazumijevala i “zakidivanje”, gađanje ljutim narančama i jajima, stoga su se brojevi izvlačili na taraci palače Sponza. Svako izvlačenje broja publika komentira, neki negoduju drugi se raduju, ali svi su dobro raspoloženi i zabavljaju se.
Josip Bersa najbolje opisuje taj običaj i ljude u knjizi "Dubrovačke slike i prilike 1800. - 1880.": "Pred gotičko-renesansnim pročeljem krasne starinske carinare — palače Sponza — na terasi izložena je, da je cio grad vidi, velika ploča s brojevima tombule. Pažnja se napinje; oči se upiru u ploču, uši se ćule. Neka duboka glasina navješćuje broj, i u isti mah sve glave, kao da ih je jedna velika ruka sve ujedanput tisnula u potiljak, pognu se na teskeru".