Braco, pravim imenom Josip Grbavac, ništa ne propovijeda. Sitan čovjek pomalo tužnog pogleda uopće ne govori, samo zuri u svoje sljedbenike. Mnogi od njih vjeruju kako taj pogled ozdravlja njihove duše i tijela te život dijele na period prije i poslije Bracina pogleda.
Josip Grbavac Braco bi pak svoj život mogao podijeliti na period prije i poslije upoznavanja sa Ivicom 'Toplicom' Prokićem, čovjekom koji je sebe nazivao prorokom i početkom 90-ih okupio oko sebe sljedbu koja je vjerovala u njegove iscjeliteljske moći. Prokić je Grbavca, tada mladog zagrebačkog ekonomista, proglasio svojim nasljednikom i dao mu nadimak Braco. Njih dvojica 1995. su posjetili Južnu Afriku i tu priča dobiva dosta neobičan zaokret. Naime, dok su bili zajedno na plaži naišao je veliki val i odnio Prokića koji se utopio, a Bracu vratio na obalu i to, prema predaji, zajedno s gomilom zlatnog nakita kojeg je Prokić imao na sebi.
Po povratku u Zagreb Braco je preuzeo Prokićevu sljedbu. Promijenio je način rada – tiho zurenje u publiku umjesto propovjedi i proročanstava – ali zadržao je njegov simbol, nepravilno zlatno sunce s 13 krakova. To sunce njegovi sljedbenici nose na lančićima, prstenima i naušnicama i tvrde kako im pomaže. „Prošle godine sam si bila otkinula lančić i dok sam davala lančić u popravak ja sam imala jako ružne snove“, kaže Marjanka Bukovski, jedna od Bracinih vjernih sljedbenica koje smo zatekli u njegovu centru na Srebrnjaku.
Dvori od oniksa
Kad nije na gostovanjima po svijetu, Braco zuri u ljude u dvorani koja je u potpunosti izrađena od oniksa. Bracin pogled može se naći i na snimkama za koje ljudi s kojima smo razgovarali u njegovu centru tvrde da im također pomažu, a postoji i live stream na njegovoj službenoj stranici.
O njemu je napisano više knjiga – autor posljednje dvije je psihijatar Vladimir Gruden, koji kod Brace dolazi već godinama – a redatelj Jakov Sedlar snimio je i film koji je premijeru imao u Los Angelesu.
Braco The Gazer nesumnjivo je veliki biznis, no teško je doznati točno koliko. Njegovi suradnici (ima ih desetak stalno zaposlenih te mnoštvo volontera u raznim zemljama) nerado govore o novcu i tvrde kako žive samo od prodaje knjiga, filmova i zlatnog nakita sa simbolom sunca. Ulaz na seanse na Srebrnjaku se ne naplaćuje, ali svi moraju donijeti cvijeće koje onda tamo razmjenjuju.
Jednog sasvim običnog ponedjeljka tamo smo zatekli i ljude iz različitih zemalja koji su došli u Zagreb samo zbog Brace, pa bi se moglo reći da on, osim na zdravlje i duševni mir svojih obožavatelja, ima i pozitivan učinak na turizam u hrvatskoj metropoli.
Kako izgleda seansa u Bracinim 'dvorima od oniksa' i što o njemu govore ljudi koji ga dobro poznaju pogledajte u videu.