'Što smo se više primicali mjestu, to se više svijeta skupljalo, pa nas se napokon okupilo gotovo dvjesta ljudi, a svi smo hitali da poljubimo svete i svekolike moći dvaju velikih čudotvoraca, Anikija i Grigorija. Zanoćili smo, dragoviću moj, u polju, a ja se probudio rano ujutro. Svi još spavaju, ni sunce se nije još iza šume bilo pomolilo. Dignem ja glavu, pogledam oko sebe i uzdahnem: posvuda neiskazana ljepota!
Sve mirno, zrak lagan, travica raste, rasti, travico Božja, ptičica pjeva, pjevaj, ptičice Božja. Djetešce je na majčinim rukama zakmečalo: Bog te čuvao, mali čovječe, rasti da budeš sretan, mališane!
I eto, baš ko da sam tada prvi put, otkako znam za sebe, sve to primio u sebe... Pa opet spustim glavu i lijepo zaspim. Lijepo je na svijetu, dragoviću moj! Fjodor Mihailovič Dostojevski (Riznica duha)
Nema komentara
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Gospari.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Gospari.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Komentari su skriveni prilikom pregleda članka da se sadržaj ne indeksira na Internet tražilicama. Potrebno je izvršiti akciju ( klik na gumb PRIKAŽI KOMENTARE ) kako bi se komentari prikazali.
Komentiraj članak
Potrebna je prijava kako biste komentirali.