Naime, popularni hrvatski glazbenik u potpunosti ima pravo kada tvrdi da je sve ovo što se u Šibeniku, i ne samo u Šibeniku, događa zapravo tek početak raščišćavanja odnosa u Hrvatskoj. Doista se posljednjih mjeseci može reći da je lijevi fašizam u potpunosti izgubio kontrolu svjestan činjenice da desnica napokon u Hrvatskoj postaje relevantan politički čimbenik, pritom, naravno, ne mislimo na HDZ-ovu desnicu, koja zapravo i nije desnica, niti je ikad to bila, govorimo o pravoj desnici koja se dobrim dijelom okuplja u Čavoglavama, a koju HDZ-ova 'desnica' ne gleda s oduševljenjem dok je lijevi fašisti otvoreno mrze.
Nitko nema pravo nazivati ljude u Šibeniku, ili bilo gdje dalje u Hrvatskoj, klerofašistima samo zato što tim ljudima eventualno smeta buka iz birtije. Jedan ekstremni portal upravo je to učinio, kada je u naslovu napisao 'klerofašizam' u Šibeniku. Kakav klerofašizam? Znaju li lijevi ekstremisti što je zapravo fašizam, a što je klerofašizam? Nije biskup Ivas jedini koji se bunio u Šibeniku protiv buke iz Azimuta, no, sve da jeste zar bi zato on bio klerofašist? Nakon dugo vremena može se reći kako se u Hrvatskoj napokon igra otvorenih karata, točno se zna s čim je i s kakvom vrstom ekstremizma danas Hrvatska suočena.
Koliko daleko mogu ići lijevi fašisti, pritom ne mislimo na publiku, na mlade ljude koji posjećuju klub Azimut u Šibeniku, možda najbolje pokazuje činjenica da su mediji u stanju izmisliti riječi popularnog glazbenika Marka Perkovića Thompsona. Naime, Thompson nikada nije one koji posjećuju klub Azimut u Šibeniku, uglavnom mlađa i publika srednje generacije, nazvao fašistima, niti lijevim, niti desnim, ono što je Thompson rekao, a rekao je da biskupa Ivasa napadaju ljevičarski fašisti, odnosilo se na one koji LAŽNO napadaju šibenskog biskupa, Antu Ivasa, da želi ugasiti i zatvoriti Azimut. Naravno da to nije točno, naravno da biskup Ivas ne stoji iza policijske intervencije u Šibeniku, u Azimutu, niti bi tako nešto mogao biskup napraviti, on ipak nije ministar unutrašnjih poslova.
Nakon dugo vremena može se reći kako se u Hrvatskoj napokon igra otvorenih karata, točno se vidi s čim je i s kakvom vrstom ekstremizma danas Hrvatska suočena.
Dvadeset godina nakon završetka Domovinskog rata Hrvatska zapravo još uvijek živi u ratnoj atmosferi, odnosno, u histeriji koju su hrvatskim građanima nametnuli krivotvoritelji novije hrvatske povijesti. Naime, ljevičarski ekstremisti, nećemo ih baš svaki puta nazvati lijevim fašistima, u potrazi za boljom prošlošću uništavaju budućnost hrvatskih građana, ako smo već postigli konsenzus glede Domovinskog rata zašto danas moramo slušati o karakteru Oluje i zašto se lijevim fašistima, i to su oni fašisti koji doista jesu fašisti, tolerira kada Oluju proglašavaju etničkim čišćenjem? Dakle, takva vrsta ekstremizma razlog je opće histerije u Hrvatskoj i atmosfere sukoba, a ne neka tamo borba za neku tamo birtiju, makar ona bila i u Šibeniku.