Stoljećima stari recepti
Nazivaju je rajskom ili duhovnom kozmetikom, ali ne zbog nekih posebnih sastojaka od kojih se izrađuje, nego zato što su recepture prije nekoliko stoljeća osmislili redovnici i časne sestre te zato što su se mahom čuvale u samostanskim arhivama. Mogli bismo reći da su tihe samostanske odaje visokih i debelih zidova bile preteče modernih laboratorija, apoteka i drogerija. Naime, nekada jedini pismeni, redovnici su imali ulogu apotekara i zaštitnika znanja o biljnoj medicini.
Zahvaljujući njihovu arhiviranju, prepisivanju i prevođenju raznih medicinskih bilježaka, traktata i formula, do današnjih dana sačuvali su se brojni, stoljećima stari, prirodni recepti od ljekovitog bilja.
Zbirke rukom pisanih recepata i uputa za liječenje kod nas se nazivaju ljekaruše, a uglavnom ih je pisalo, dopunjavalo i čuvalo katoličko svećenstvo, i to u siromašnijim krajevima, gdje nije bilo liječnika. U njima se iščitavaju tragovi antičke grčke, rimske, čak i arapske medicine, no jednako tako i „magični“ rituali te višestoljetna praksa i iskustvo.Ljekarna samostana Male braće u Dubrovniku
U srednjem vijeku, u većim su gradovima, okružene vrtovima u kojima je bujalo aromatično bilje, uz samostanske kuće nicale prve apoteke, laboratoriji za pravljenje pomada i ljekovitih pripravaka koji su služili za iscjeljenje duha i tijela stanara samostana te siromašnih i bolesnih. Srednjovjekovne samostanske ljekarne bile su prave male manufakture lijekova i kozmetičkih preparata, izrađenih od pomno biranih prirodnih sastojaka. Neke od njih postoje još i danas te se u njima izrađuje prirodna kozmetika na tragu srednjovjekovnih receptura.
Najstarija redovnička apoteka na našem tlu, treća po starosti u Europi, ljekarna je koja se nalazi pokraj atrija samostana Male braće u Dubrovniku te neprestano djeluje još od osnutka 1317. godine. To je najprije bila samostanska ljekarna za potrebe redovnika, no poslije je otvorena za širu javnost. Kad je Dubrovnik ušao u sastav Austro-Ugarske, prema zakonima Monarhije ljekarnu je smio voditi samo diplomirani ljekarnik.
Dubrovačke kreme u Japanu
Dok novi ljekarnik nije završio taj studij, sâm car Franjo Josip I., na molbu uprave samostana, dopustio je daljnji rad ljekarne. Ljekarnu su, kao zdravstvenu ustanovu, 1947. tadašnje državne vlasti oduzele fratrima pa ona i danas djeluje u sklopu Dubrovačkih ljekarni te u njoj rade farmaceuti koji izrađuju i kozmetiku. To otkrivaju i opojni mirisi ružinih latica, lavande, naranče i ružmarina koji dopiru iz malog laboratorija pokraj ljekarne i šire se cijelim srednjovjekovnim atrijem.
Kozmetiku iz ove samostanske ljekarne Dubrovkinje odavno upotrebljavaju, a sada su ti preparati posebno zanimljivi turistima iz Japana, koji su otkrili da je riječ o vrlo kvalitetnoj kozmetici na prirodnoj bazi. Stoga ih se često može vidjeti kako kupuju u ovoj ljekarni, a najviše vole kreme za ruke od ružinih latica, naranče i lavande. Japanski Vogue i Le Figaro prije nekoliko godina objavili su članke o prirodnim kremama iz ljekarne Kod Male braće i od tada Japanci koji posjećuju Dubrovnik obavezno svrate i u nju.
Ljekarna Kod Male braće u svom bogatom fundusu čuva dragocjene knjige iz farmakologije i medicine te oko 2000 recepata, od kojih je samo manji dio izložen u samostanskom muzeju. Sačuvano je mnoštvo ljekarničkih predmeta iz 15. i 16. st., različitih preša, mužara i uređaja za destilaciju vode iz 14. st., vaga, mjerica...
Ručna izrada
Dio bogate tradicije i povijesti čuvene dubrovačke ljekarne svakako su i kozmetički preparati od prirodnih sastojaka, odnosno s eteričnim uljima uglavnom mediteranskih biljaka. Proizvodi za lice i ruke, poput kreme na bazi voska i bademova ulja, kreme s uljem ruže, kreme od ružmarina, hidratantne kreme s bademovom vodom, antirid kreme za lice na bazi kakao maslaca i ulja bergamota ili masti za usne od voska i vanilije, kao i losioni za lice na bazi eteričnih ulja ružinih latica i lavande samo su neki od preparata za njegu kože iz ove ljekarne.
Oni se rade isključivo ručno, na tragu izvornih receptura pronađenih u samostanu prije 200 godina. No ne zna se iz kojeg vremena datiraju recepti. Kozmetika se izrađuje u velikim bijelim keramičkim posudama starima nekoliko stotina godina, pronađenima također u klaustru samostana. U njima se smjesa za kreme miješa ručno, keramičkim bâtom. Sve kreme imaju masnu podlogu kao bazu, bez dodatnih obrada u smislu modernih tehnoloških postupaka, te nastaju bez konzervansa, aditiva i boja.
„Postupci u izradi kozmetičkih preparata nisu isti kao prije nekoliko stotina godina, prilagođeni su današnjem vremenu. No, naše su recepture ipak na tragu stoljetne tradicije i dio su šire priče koja seže u povijest“, otkrivaju nam u ljekarni. Te kreme, koje govore i o bogatoj dubrovačkoj povijesti, mogu se kupiti samo u ljekarni Kod Male braće.
Formula za Katarinu
S jednakom ljubavlju i žarom susjedi Talijani govore o samostanskoj ljekarni u Firenci, koja također spada među najstarije ljekarne na svijetu. Iza ugla zeleno-bijele bazilike Santa Maria Novella nalazi se ljekarna Officina Profumo - Farmaceutica di Santa Maria Novella koju je 1221. godine utemeljio dominikanski red kako bi se ondje pravili biljni lijekovi i napici za uporabu u samostanskoj ambulanti. Iako su ljekarnu za javnost otvorili tek 400 godina poslije, čak stoljeće prije „velikog otvorenja“ stvorili su svoj kultni proizvod osiguravši si mjesto u povijesti.
Naime, tada 14-godišnjakinja Katarina Medici, kći firentinskog vladara i buduća supruga francuskoga kralja Henrika II., zatražila je da za nju kreiraju parfem i tako se rodila njihova prva kolonjska vodica – Acqua della Regina. I danas se taj osvježavajući koktel citrusa i bergamota ručno izrađuje, prema originalnoj formuli osmišljenoj za Katarinu, jedino je njen naziv promijenjen u Santa Maria Novella Cologne.