LJETNE IGRE Recital maestra Iva Pogorelića u Dvoru na jubilarnim 70. Igrama

Jedinstveni glazbeni talent i inovativan pristup svrstavaju Iva Pogorelića među najoriginalnije glazbene umove današnjice. Njegove evokativne interpretacije, oblikovane profinjenim glazbenim ukusom kakav se danas rijetko susreće, pomaknule su granice izvedbe i razumijevanja pijanističke literature postavljajući pritom nove standarde. Pogorelić je u više od četiri desetljeća muziciranja ostvario autentična postignuća jednako cijenjena od publike i kritičara, dok su njegovi koncerti diljem svijeta dosegnuli status nestrpljivo iščekivanih kultnih događaja, a jednako je bilo u slučajevima njegovih sedam dosadašnjih festivalskih nastupa, od prvoga 1975. pa do posljednjega 2016. godine. Daroviti umjetnik ili „genije“ kako ga je nazvala slavna Martha Argerich, Ivo Pogorelić prvu je poduku iz klavira dobio sa sedam godina, a u dvanaestoj godini naobrazbu nastavio na Konzervatoriju Čajkovski u Moskvi. Nakon debija 1981. u newyorškom Carnegie Hallu, u New York Timesu je napisano: „On je svaku notu odsvirao s takvom preciznošću, osjećajnošću i ekspresijom da je zvučao kao cijeli orkestar - kao da svira u budućnosti od koje nas dijeli 200 godina“. Nakon toga bilježi trijumfalne nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama diljem svijeta i nastupa s vodećim svjetskim simfonijskim orkestrima.

Program recitala čine redom kompozicije koje Ivo Pogorelić već dugo ima na svom repertoaru i koje je izvodio nebrojeno puta, a zastupljene su i na nosačima zvuka koje je još kao mladi glazbenik snimio za Deutsche Grammophon 1980-ih godina. Maestro se tim djelima uvijek vraćao na recitalima, a i snimio ih je u više navrata, no čuti ponovnu Pogorelićevu izvedbu istog djela zanimljivo je i intrigantno, jer je riječ o umjetniku čije izvedbe vjerno prate snažan unutarnji rast i umjetničko sazrijevanje. Unutar istog notnog zapisa Pogorelić vremenom otkriva nove svjetove, beskompromisno osvaja prostore slobode, darujući publici uvijek drugačiji, nov, samosvojan i jedinstven pogled na glazbu koja zvuči u njegovu umu i izvire pod prstima. Primjerice, kada je 2010. godine gostovao u Dublinu kritičar Michael Dervan napisao je: „Pogorelićeva snimka Ravelove skladbe Gaspard de la nuit iz 1983. traje nešto više od 24 minute. Izvedba koju smo čuli u Dublinu nešto je kraća od 40 minuta.“ Stoga ne čudi veliki interes publike koji potvrđuje da se radi o jednom od najiščekivanijih programa jubilarnih 70. Dubrovačkih ljetnih igara.