"Smjene su nam od 7:00 ujutro pa sve do 15:00 sati poslijepodne, zatim od od 15:00 do 23:00 sata", kazali su nam djelatnici Sanitata dok su još trajali dogovori oko reportaže. "Dođite kad vam odgovara", kazali su na koncu.
Nakon početnih dogovora, jedno jutro ušli smo u vozilo s Ivicom Bjelićem i Ivom Buratovićem, koji su baš tog jutra brinuli, kako vele, "za prohodnost dubrovačkih cesta."
"Nije naš posao loš, iako nema te psovke na svijetu koju nam nisu do sada uputili", kazao je Buratović, dok je pauk išao prema Ulici bana Josipa Jelačića, poznatijoj kao "Bourbon street“.
"Bourbon nam je jedna od kritičnijih točaka, tu čim uđemo vidite bježaniju. Ljudi bježe iz kafića utrčavaju u automobile i gas do daske“, opisuje Buratović, dok čeka da se raziđe promet na ulazu u Bourbon.
PSOVKE I NA NOVINARA
Ta se tvrdnja pokazala točnom već u prvom ulasku u ulicu, kada je 'fasovao' prvi automobil. Nastao je nevđen metež i trenutačno uklanjanje vozila koja su bila u istom ili sličnom prekršaju.
"Evo, sad slikamo vozilo i čekamo potvrdu od policajaca možemo li dizati vozilo ili ne“, objašnjava Buratović, dok njegov kolega Bjelić na kotače vozila stavlja nosače pomoću kojega 'dižu' automobil.
No u tom trenutku, u zadnji tren, stiže vlasnica vozila, koja se, ne baš biranim rječnikom pokušava izvući od plaćanja kazne. Nakon što joj je objašnjeno kako je fotografija njenog krivo parkiranog vozila već proslijeđena u centralu, ali i da je novinar tu, epiteti su počeli letjeti i u smjeru novinara.
"Eto, sad vidiš kako je nama, ma nema te kombinacije psovki koja nama nije upućena, ti si sad još dobro prošo“, kaže Bijelić, no gospođi ne gine 250 kuna kazne.
Kako je cijeli dan po Gradu?
"Radimo stalno, neovisno o vremenskim uvjetima, a dnevno po gradu napravimo oko 100 kilometara. Nije to baš mačji kašalj, svašta se u prometu dogodi i svega se nagledamo", kažu paukovci, te objašnjavaju kako nema vozila koje ne mogu dignuti.
"Moj prvi radni dan, dizao sam 'tamića', nema tog Hummera, limuzine, terenca koje ne možemo dignuti. Stari kamion je bilo malo nejak, s ovim nema nikakve prevelike težine“, kaže Buratović, te ističe kako su Dubrovčani postali sve lukaviji.
"Upoznati su sa svim cakama, ako odu negdje obavezno netko ostaje u autu, ili pas, ili bračni drug, ili dijete a mi ne možemo podignuti vozilo ako je netko živ u vozilu, iako se znalo dogoditi i poneka iznimka".
"Davno je jedan Slovenac mrtav pijan ležao u svom autu, nitko ga nije primijetio. I prespavao je čovjek dizanje vozila, spuštanje i još odspavao koji sat prije nego je na deponiju izašao iz auta“, pričaju Ivo i Ivica.
Što je s pozivima"Zovu nas ljudi dosta, kada im netko blokira ulaz ili izlaz s njihovog parkinga. Takve stvari smijemo raditi, no na privatne parkinge ne ulazimo, za to nemamo zakonskih ovlasti. A ne možemo niti dizati sve što ljudi misle. Ukoliko je netko parkiran kraj isprekidane linije, njega ne možemo, ali ako ugrožava sigurnost u prometu - taj je naš“, pojašnjava Buratović, dok šalje u centralu sliku još jednog nepropisno parkiranog vozila.
"Dnevno napravimo između 10 i 15 intervencija, neovisno o dobu godine. Čak ljeti bude manje, jer se većina prekršaja događa u blizini stare gradske jezgre, a često je na Pilama zastoj, pa ne možemo proći“, kaže Bjelić, dok postavlja nosače na vozilo čiji vlasnik nije bio te sreće da dotrči u zadnji tren.
Cijene paukaI tako nakon dignutog vozila slijedio je povratak u bazu u Gospinom polju, gdje limeni ljubimci čekaju svoje vlasnike.
Dizanje automobila košta 500 kuna, policija svoj odrađeni posao naplati 250 kuna, a dan držanja vozila na depou je 70 kuna.
"Vidiš sad kako je nama, vazda nekome krivi, vazda uhvatimo one koji su se parkirali samo minutu dvije, a samo radimo svoj posao“ kazali su nam na odlasku Ivo i Ivica, koji su krenuli dalje kružiti po Dubrovniku.
Pa ako ne želite ostati bez "osamstotinjak" kuna u džepu, ipak je bolje parkirati tamo gdje je sigurno, jer dok smo mi bili s paukom, imao je čak osam intervencija. Ako treba i platiti parking, vjerujte nije to toliko loše.