Ako u dubrovačkoj povijesnoj jezgri tražite mjesto koje je savršen spoj umjetnosti, povijesti, vrhunskog pogleda i gastrodelicija zbog kojih ćete se poželjeti stalno vraćati ovdje, onda je to svakako restoran Stara loza. Naziv je dobio po staroj vinovoj lozi koja raste uz kameno pročelje Hotela Prijeko Palace u Ulici Prijeko u kojoj se restoran i nalazi.
Hotel je zapravo restaurirana palača Isusović Braichi iz 15. stoljeća, koja je jedan od ljepših primjera renesansne arhitekture Grada, a njezini su vlasnici Nizozemci Florina Gerardine Bouwland i Wolter Van Wijk, veliki zaljubljenici u Dubrovnik.
Zanimljivo je kako svaka soba u tom hotelu ima svoju priču i krase ih radovi vrhunskih inozemnih i hrvatskih umjetnika koji se mogu i kupiti u palači pa je zapravo riječ prije svega o art hotelu. Neki od umjetnika čiji radovi krase zidove tog impozantnog art hotela su i Max Gasparini, Edland Man, Alex and Felix, Bea van Dorpe, Alexander Vogels, Velimir Trnski, George Heidweiller, Birgit Lorenz, Lena Kramarić, Casper Faassen… Dok se uspinjete skalinima na terasu restorana Stara loza, do koje se može doći i liftom, čini vam se kao da prolazite kroz neki muzej, ali i ono što vas čeka u restoranu svojevrsna je umjetnost. Iako sva jela iz Stare loze zaslužuju priču, jer je to uistinu dobra hrana, ovaj put ćemo se orijentirati samo na neke od njihovih slastica, za koje je zaslužna 27-godišnja slastičarka Lucija Tomašić iz Dubrovnika.
Mlada slastičarka tajne slastičarstva počela je otkrivati krajem 2011. godine. Nakon što je završila Umjetničku školu Luke Sorkočevića u Dubrovniku i Fakultet prometnih znanosti u Zagrebu, sasvim slučajno je otkrila svoju strast za slastičarstvom i prihvatila izazov. Završila je potom kulinarsku akademiju Le Cordon Bleu u Londonu i imala je sreću raditi s vrhunskim profesionalcima, već za vrijeme školovanja, potom u restoranu Alyn Williams u Londonu, te nakon toga sa slastičarkom Petrom Jelenić u zagrebačkoj slastičarnici Mak na konac i u dubrovačkom restoranu 360º.
– Slastice u restoranu Stara loza, kao i u svim restoranima u kojima sam do sada radila, moraju nadmašiti sva jela koja je gost konzumirao, stvoriti mu osjećaj zadovoljstva i želje da se taj slatki doživljaj ponovi što prije. Na ljetnom meniju nudimo za svakoga gosta ponešto, od laganog cheesecakea s kozjim sirom, preko ljetnih i drukčijih sorbeta, do turbo extra čokoladnog zadovoljstva – otkriva nam simpatična Lucija.
Lucijina priča, koju pokušava kroz slastice ispričati već nekoliko godina, odnosi se na želju da klasična gastronomija i nove moderne kulinarske tehnike, uz preciznost, odgovornost i kreativnost budu njezina konstanta. – Svi moji deserti sadrže puno strasti, snage i upornosti. A ljubav za dobrom hranom i još boljim desertom tajni su sastojci mojih slastica. Tajna je u jednostavnosti. I baš kao što je rekao Thomas Keller, američki šef kuhinje: ‘A recipe has no soul. You, as the cook, must bring soul to the recipe’ – objašnjava nam.
Privatno se Lucija najradije davi u macaronima slastičarke Petre Jelenić, koja joj je ujedno i uzor, i to zbog odnosa prema poslu, namirnicama i ljubiteljima slatkoga. – Ovisno o godišnjim dobima mijenja se i ono čemu se u tom trenutku najviše veselim i pridajem najviše pozornosti. Pred božićne blagdane volim ukrašavati božićne kolače, u proljeće me fasciniraju lagani recepti za deserte s voćem i kremama, ljeto donosi bezbroj sorbet varijacija, a jesen kestene, mak i bademe. U bilo kojoj kombinaciji tu su i smokve, lavanda, ružmarin i marmelada od limuna i dubrovačkih ljutih naranača.
Renata Debeljak/
dobrahrana.jutarnji.hrTekst u cijelosti pročitajte
OVDJE.