Rekli su da je zdrav Matko se rodio u 32. tjednu trudnoće, liječnici su ga porodili carskim rezom i rekli da je zdrav, međutim već osmi dan od rođenja puklo mu je debelo crijevo i razvio se nekrotizirajući enterokolitis. Morao je odmah na operaciju, koju preživi svega 20-ak posto djece njegove dobi. Matko je preživio, liječnici su mu ugradili stomu, polako se oporavljao i nakon 64 dana prvi put je došao kući.
– Živio je manje više normalno, kao i sve bebe, rastao, jeo sve što jedu i njegovi vršnjaci. Jedina je razlika bila što su njegove unutarnje izlučevine izbacivane na stomu. Čekali smo operaciju koja je trebala spojiti njegovo debelo crijevo, za što je Matko trebao imati šest kilograma – kazuje Matkova majka Ivana.
U studenome 2010. uspješno je obavljen taj zahvat i Matko se oporavljao na Odjelu dječje kirurgije na Firulama, ali šesti dan nakon operacije počeli su problemi. Matko je odbijao hranu, povraćao, bio malaksao i dehidriran, narasla mu je temperatura i završio je na dječjoj Jedinici intenzivnog liječenja.
– Nekoliko dana nakon toga, u 11 sat navečer, zvali su nas s Intenzivne da Matka vode u operacijsku dvoranu jer mu je stanje kritično. Trajalo je dugo, gotovo cijelu noć, u četiri sata ujutro pozvali su iskusnijeg kirurga, te je opet trajalo, trajalo... Na kraju, u zoru, rekli su da su njegova crijeva u totalnom rasulu, nekrotizirana, pa ako bi oni odbacili sve ono što nije dobro, naše dijete ne bi preživjelo. Rekli su nam da su mali izgledi da preživi. To je nešto najgore što roditelj može čuti. Ta bol je nepodnošljiva – prisjeća se majka.
Najmučniji vikend Matkov trbuh su liječnici tada, dodaje majka, privremeno zatvorili i rekli da će ga operirati ako preživi do ponedjeljka. Bila je subota i bio je to najduži i najmučniji vikend u životu mladih roditelja.
– Bog nam se smilovao i naš je sin preživio. U ponedjeljak i utorak su uslijedile još dvije operacije. Njegov kirurg je rekao kako je pun pogodak to što je tada napravio, te da su mu ostala dobra dva metra crijeva, što je sasvim dovoljno za život. Ali, istina je zapravo bila drukčija. Nakon nekoliko dana Matko je premješten u zagrebačku Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj, gdje je uslijedio novi šok. U Zagrebu su nam rekli pravu istinu. Matku su odstranjena kompletna crijeva, odnosno ostalo mu je jedva 15 centimetara tankog i komadić od svega pet centimetara debelog crijeva. Kako je iz Splita došao u vrlo lošem stanju, liječnici u Klaićevoj su mu davali otprilike mjesec dana život, ali su i rekli da će učiniti sve da se oporavi – kaže majka Ivana.
Matkova nova dijagnoza bila je “sindrom kratkog crijeva”, uz totalnu parenteralnu prehrana o kojoj njegov život ovisi. To je, objašnjava majka, prehrana kroz centralnovenski kateter preko kojeg kroz krvotok, u tekućem obliku, dobiva sve što mu je nužno potrebno za život.
– Ta prehrana traje 17 sati dnevno, što znači da toliko mora biti u krevetu. No, nije to najgore od svega. Ovakav način prehrane oštećuje jetru, i to jako. Kod njega je upravo takav slučaj. Zbog oštećenja jetre Matko pati i od velikih krvarenja te otprilike jedan put mjesečno dobiva transfuziju. Liječnici u Klaićevoj, a i u Parizu, gdje se također liječio, rekli su nam da je njegova jedina šansa za život multivisceralna transplantacija crijeva i jetre, s obzirom da je jetra toliko oštećena da se ne može regenerirati, a i u takvoj kombinaciji je veća šansa da tijelo ne odbaci nove organe.
Optimalna dob za tako tešku, kompliciranu i neizvjesnu operaciju, je nakon treće godine života, ali kako je njegova jetra već toliko oštećena, transplantacija će se morati obaviti ranije, ako je Bog odredio da to dočeka – govori majka.
Dječakove su šanse da preživi takvu operaciju 50 posto. No, Matko je rođeni borac i borit će se za život koliko god bude mogao. On će ujedno biti i prvo dijete iz Hrvatske koje će se podvrgnuti takvoj operaciji. Roditelji se, uzdajući se u Boga i pomoć dobrih ljudi, nadaju da će njihov sin u bolnici u Bergamu dobiti novu priliku za život.
Kako uplatiti pomoć
Svi koji mogu i žele pomoći malom Matku, mogu to iz Hrvatske učiniti uplatom na žiroračun otvoren u Erste banci; broj banke: 2402006-1031262160, broj žiroračuna: 3102310781, Ivana Bulić, Hercegovačka 30 (kod Pezo), Split. Za one koji će donacije uplaćivati iz inozemstva navodimo i devizni račun: Erste & Steiemarkische bank d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, filijala Solin, Kralja Zvonimira 111 - IBAN: HR1324020063206936776, broj deviznog računa: 7702471043, SWIFT ESBCHR22, broj banke: 2402006-1031262160, Ivana Bulić, Hercegovačka 30 (kod Pezo), Split.