Amin Awad, dužnosnik UNHCR-a za Bliski istok i Sjevernu Afriku izjavio je prošloga tjedna u New Yorku da su tisuće izbjeglica i migranata koji svakodnevno stižu u Europu samo vrh ledenjaka! Dolazak Sirijaca neće tako skoro prestati. Uostalom, njih je u Europu od početka godine stiglo samo 180.000, a još više od 4,5 milijuna čeka priliku u susjednim zemljama, Turskoj, Libanonu i Jordanu. Znači, u Europu je dosad stiglo manje od 5% potencijalnih izbjeglica iz Sirije.
Sada prijeti i izbjeglički val Iračana jer se i u toj zemlji stanje pogoršava. Naime, ako vlada odluči zauzeti Mosul, koji je prije više od godinu dana zauzeo ISIL, oko 500.000 ljudi moglo bi krenuti u izbjeglištvo! I bez toga humanitarno stanje u Iraku je kritično. UNHCR procjenjuje da će do kraja godine 10 milijuna Iračana trebati humanitarnu pomoć da bi preživjelo (Irak ima 36 milijuna stanovnika)!
Još je jedan važan razlog zašto se ne može očekivati prekid dolaska izbjeglica iz Sirije. Na početku krize Fond UN-a za hranu (WFP) distribuirao je svaki mjesec bonove za hranu u vrijednosti od 40 dolara po korisniku. Sada je taj iznos smanjen na 13 dolara. Broj korisnika smanjen je za trećinu, s 2,1 milijun na 1,4 milijuna, jer nema novca! Do kraja kolovoza UN je od donatora primio samo 37% od obećanih 4,5 milijarde dolara predviđenih za humanitarnu pomoć izbjeglicama u 2015.
Put u Europu sirijske izbjeglice stoji oko 2.700 eura po glavi, što je za većinu onih koji su u Siriji napustili svoje domove nedostižna svota. Ovi koji su dosad stigli zapravo predstavljaju najobrazovaniji i najimućniji sloj sirijskog društva, srednju klasu. Sirotinja je još uvijek negdje u izbjegličkim logorima u državama oko Sirije. Ali, uz zaduživanje, posudbe i pomoć rođaka koji su već stigli u Europu, upravo bi ti siromašni Sirijci mogli postati drugi veliki izbjeglički val koji se očekuje u proljeće 2016.
Nije mađarski premijer Viktor Orbán jedini europski političar koji tvrdi da je za izbjegličku krizu koja trese Europu najodgovornija kancelarka Angela Merkel koja je migrantima iz Sirije obećala da će ih Njemačka sve zbrinuti. Nijemci su zaista prve izbjeglice dočekali s velikim simpatijama. Izbjeglice koje su stizale vlakovima iz Austrije na kolodvorima su dočekivane pljeskom.
Ali pred izbjegličkim valom koji se ne smanjuje, njemačka javnost sve više dvoji hoće li dolazak tolikog broja migranata (a do kraja godine očekuje ih se i milijun) Njemačkoj donijeti neku korist.
Izbjeglice koštaju. Prošli tjedan kancelarka Merkel sastala se s ministrima-predsjednicima saveznih zemalja koji traže još novaca iz savezne blagajne kako bi mogli zbrinuti izbjeglice. Svaki tražitelj azila saveznu vladu stoji 670 eura na mjesec. Uz to vlada daje 500 milijuna eura za troškove smještaja. Kancelarka je saveznim zemljama obećala da će do kraja godine iz državne blagajne dobiti dodatnih 3,7 milijarde eura. To je, inače, samo 0,1% njemačkog BDP-a!
Izbjeglice se ravnopravno raspoređuju po cijeloj Njemačkoj. Berlin, najveći njemački grad, ove ih je godine primio 30.000, a od toga je samo u posljednja 3 tjedna stiglo 9.000 izbjeglica.
Od siječnja do kolovoza zahtjev za azil u Njemačkoj podnijelo je 257.000 ljudi. No, nisu ga svi dobili, a neki su i vraćeni. Na primjer od 34.000 Kosovara samo je njih sedmero dobilo azil, a 25.000 molbi je odbijeno. Treba znati da Njemačka onima koji su dobili status izbjeglice dozvolu boravka izdaje samo na 3 godine. Nakon toga njihov se status preispituje. Podsjetimo da je od 350.000 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, azil dobilo samo njih 20.000, a ostali su nakon 1995. postupno vraćeni u BiH.
Sirijski državljani podnijeli su u Njemačkoj 56.000 zahtjeva za azilom, a dosad je status azilanta dobilo njih 39.000. Od 14.000 molbi Iračana, pozitivno je riješeno 9.000 zahtjeva. Niti jedna druga europska zemlja ne rješava tako brzo zahtjeve za azil, a posebno ako se uzme u obzir golemi broj tražitelja!
Problem je što je među migrantima koji stižu u Europu veliki broj onih koji zapravo bježe od siromaštva pa zato i nemaju pravo na azil. To se posebno odnosi na zemlje sub-saharske Afrike, Pakistan i Bangladesh. Od svih izbjeglica koji su ove godine stigli u Europu, Sirijaca je samo 37%.
Pred migrantskom plimom mijenja se i raspoloženje njemačke javnosti. Ministar unutarnjih poslova Thomas de Maziere, inače član kancelarkine stranke CDU, prošli je tjedan javno kritizirao Angelu Merkel što i dalje dopušta da izbjeglice iz Mađarske stižu u Njemačku. On tvrdi da je uz tako golem priljev nemoguće uspostaviti bilo kakav red.
Kancelarki prigovori stižu i od sestrinske bavarske stranke CSU (Kršćansko-socijalna unija). Bavarska je izbjeglicama ulazna točka u Njemačku i do kraja godine mogla bi ih primiti oko 150.000.
Najnovija istraživanja javnosti, koja je naručio tjednik Focus pokazuju da 48% Nijemaca ne podržava kancelarkinu politiku „otvorenih vrata“. Podržava je 41%.
Upravo je porast negativnog raspoloženja javnosti prisilio Angelu Merkel da postane međunarodno aktivnija kako bi se pronašlo rješenje za sirijsku krizu. Upravo je ona pozvala na suradnju s Rusijom, Iranom, Turskom pa čak i sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom, s kojim nitko na zapadu ne želi imati ikakve veze.
I na kraju, ali ne manje važno. U hrvatskoj javnosti ovih se dana šire alarmantne glasine kako bi se, zatvore li Mađarska i Slovenija granice, izbjeglički val mogao sručiti na Dubrovnik i dubrovačko područje.
Elementarna logika, međutim, kazuje nešto drugo. Ako se kao izbjeglica zateknete u Grčkoj, i znate da više ne možete kroz Mađarsku i Sloveniju, pa što ćete se onda zaputiti u Hrvatsku? To je slijepa ulica. Zar nije mnogo logičnije iz Grčke izravno, ili preko Makedonije, preći u Albaniju?
Od poznatog albanskog ljetovališta Sarandë, koje je samo 11 kilometara udaljeno od albansko-grčke granice, pa do Otranta u Italiji ima samo 57 nautičkih milja (92 km). I odmah ste u Schengenskom prostoru. Ta se udaljenost običnim plovilom može prijeći za nekoliko sati. Problem je jedino, ima li u Albaniji dovoljno raspoloživih plovila?
U cijeloj toj konstrukciji, jedina veza s Hrvatskom je ta da Hrvatska ima nekoliko proizvođača vrlo kvalitetnih gumenih čamaca, pa možda nekom zločestom padne na um da kupi čamac u Hrvatskoj i ode „poslovati“ u Albaniju.
Pritom ne bismo smjeli zaboraviti da za prijelaz Jadran treba nešto i platiti. Radi informacije, turski krijumčari ljudi Sirijcima naplaćuju 1.200 eura za udaljenosti koje su kraće od one Sarandë – Otranto. Oni sirijski izbjeglice koji imaju novaca već su uglavnom u Europi. Na put će u proljeće sirijska sirotinja, a ona se baš neće gliserima vozikati preko Jadrana.
Uglavnom, malo je vjerojatno da će neki veliki izbjeglički val poplaviti Dubrovnik i okolicu, ali pojedinačnih slučajeva vjerojatno će biti.