Njezinu ideju o otvaranju Igara Houellebecqovim “Elementarnim česticama” MUP je proglasio “sigurnosnim rizikom”, a zatim je predstava skinuta s repertoara, što je izazvalo lavinu komentara u cijeloj zemlji, ali i u svijetu - iako je ponovno vraćena na repertoar.
Također, uskoro joj iz tiska izlazi novi roman “Samo da razgovaramo” u kojem govori o psihičkom zlostavljaču, koji uništava obitelj, ali i o mnogim likovima s hrvatske društvene scene.
Zabranu predstave ‘Elementarne čestice’ koju je na 66. Dubrovačkim ljetnim igrama trebao režirati Ivica Buljan prema romanu Michela Houellebecqa, ocijenili ste ne samo skandaloznom nego i alarmantnom. Što takva vrsta cenzure govori o Hrvatskoj danas?Govori ponajprije o našem elementarnom neznanju. Kao da je neznanje upravo ta naša elementarna čestica. Kada je prije tri mjeseca prihvaćen na Vijeću Dubrovačkih ljetnih igara program ovogodišnjeg festivala, pretpostavili smo kako svi znaju da planetarno poznati roman Michela Houellebeqa ‘Elementarne čestice’ kritički i bolno govori o gubitku ljubavi kao jedinog smisla naše egzistencije. Pokazalo se kako pojedini političari jednostavno ne posjeduju u mozgu onaj kanal koji se otvara pred pojavom ljubavi. Tako se, inače vrlo uglađeni gospodin župan iz Dubrovnika, osjetio pozvanim ili prozvanim da prvi ubaci tračak zle krvi. Župan nije konzultirao mnoge stručnjake za ‘Čestice’, kao ni nas koji pripremamo predstavu. Ali možda jest nekog intelektualnog spletkaroša. Bilo bi dobro da kaže koga. Ime i prezime. Uglavnom, uštrcana je katastrofalna laž i počela se odvijati, kako Vjeran Zuppa kaže, ‘opasna tragikomedija zabluda’. Umjesto da se pročita Houellebecqov ljubavni roman ‘Elementarne čestice’ od 376 stranica, ili kazališna preradila od 45 stranica, počelo se raspredati o Houellebecqovim izjavama u tiskovinama i o njegovom posljednjem romanu ‘Pokoravanja’. Također, počele su se neodgovorne Googlove stranice umjetno i nasilno ugrađivati u ‘Čestice’, te ponavljati lažni i paranoidni usklici zabilježeni na Googlu. Umjetničko djelo raspršilo se kao pjena od sapuna! Tako je masa naše metastazirane mržnje, nakon pokrenutog okidača, krenula paranoidnim putovima. Župan je prvi uputio pismo Predsjednici Republike i MUP-u Republike Hrvatske da oni stručno ispitaju cijeli projekt. Neka politika formira repertoar umjetničkog festivala! Bila je to prva nepojmljiva katastrofa svjetskih razmjera. Potom je uslijedila zabrana s nesagledivim hrvatskim i međunarodnim posljedicama.
Znate li kako je ta vijest odjeknula u svijetu?Stavljeni smo na ispit europske i svjetske savjesti i znanja. Svi objavljuju kako Hrvatska zabranjuje pisca, o tome pišu Reuteurs, Le Figaro, Guardian, New York Times i drugi listovi, javljaju se europske televizije, svjetski portali. Svi oni donose vijest da Dubrovnik zabranjuje ‘Elementarne čestice’, djelo o ljubavi. Tu, tog trenutka, na tom mjestu, većina naših sugrađana shvaća da se dogodila komedija zabluda, i to zbog neznanja. I da se dogodila zabrana pisca, kao u srednjem vijeku. Nakon toga, nadam se, svi smo se pribrali. Netko je valjda počeo i čitati.
Hoćete li se novim tekstom, kada ga odaberete, pokušati referirati na tu uputu župana, pa odluku policije i općenito na pitanje cenzuriranja umjetničkih djela?Ta mogućnost uvijek postoji , ali ja se ipak nadam i vjerujem kako ćemo mi u Dubrovniku, u umjetničkom središtu Hrvatske i svijeta, odigrati preradu najtraženijeg romana od 1998. do danas ‘Elementarne čestice’. Uostalom, cijelog se života i u teatru i u književnosti bavim pitanjima ljubavi.
Što nas očekuje u ostatku dramskog programa koji ste u godini Francusko- hrvatskog prijateljstva posvetili našim i njihovim djelima? Plašite li se dubrovačke reakcije?Stvarati teatar oduvijek predstavlja opasnost. Ne samo, kako se danas misli, zbog obračuna s politikom, nego zbog zadiranja u brojne motive što tište ljudski rod, a o kojem malo tko smije javno govoriti. Šuti se i pred rođenom majkom, a najviše se šuti pred samim sobom. Tu je pozvan teatar, koji može gledatelju otvoriti ranu koja se počela gnojiti i može mu spasiti život. Budući da su Igre u krizi valja se vratiti počecima iz kojih se može krenuti iznova. Moje je mišljenje kako u hrvatskoj dramskoj književnosti postaje tri istinski velika pisca, Krleža, Vojnović i Držić. Znate li koliko je bolno aktualna i životna Vojnovićeva ‘Dubrovačka trilogija’ danas? Znate li koliko je danas svima, cijelom svijetu, pa i Dubrovniku, potrebna hrabrost u suočavanju s konzervativizmom, i još gore, sa stvarnim gubitkom istinske ljubavi? Živimo u vremenu sveopćeg i svakovrsnog promiskuiteta. To je uništavajuće za ljudski rod. I tko o tome danas dublje progovara od Michela Houellebecqa upravo u ‘Elementarnim česticama’? Slijede reprize predstava, pa još tri manja projekta: Dubrovčanima omiljeli ‘Pisci na Igrama’, atraktivna novost pod naslovom ‘Noćne serenate’, kada ćemo u kasnije sate slušati na dubrovačkim pozornicama francusku šansonu, romsku glazbu, bokeljske akorde, sevdah, dubrovačku trubadursku klapsku i solo pjesmu. Također, pokušat ćemo opet razgovarati s gledateljima, nakon svakog događaja na Igrama. Otvoreno, opušteno, kritički, nadajmo se. Razgovarat ćemo kako ne bismo zaboravili govoriti.
Govori se da dolaze pisac Pascal Bruckner i modni kreator Jean Paul Gaultier. Je li to točno?Pascal Bruckner ovog je ljeta počasni gost Igara. Na brodu, dakle, u autentičnom prostoru, igrat će se njegov ‘Ledeni mjesec’, koji se u našim prostorima danas čini aktualnijim nego u vrijeme njegove zagrebačke i filmske praizvedbe. Brucknerov domaćin biti će Dražen Katunarić, koji ima i svoju večer poezije, i to upravo one što ga je nedavno proslavila u Argentini. Jean Paul Gautier, gotovo sam sigurna, posjetit će nas barem jedne večeri. Njegov domaćin je Sanja Muzaferija.
Kad se pogleda vaša karijera, vide se tri različite faze – faza novinarke na radiju, ravnateljice i intendantice u kazalištu i sada spisateljice, čije knjige izazivaju veliki publicitet. Jeste li očekivali takve preokrete u svojoj karijeri?Novinarstvo, teatar, knjige - različito, ali opet nekako srodno. Ima više sličnih primjera, manje kod nas, više u svijetu. Radije bih to nazvala prirodnim slijedom, ili ako hoćete, odrastanjem. Za mene odrastanje traje cijeli život.
Cijeli intervju s Mani Gotovac pročitajte
OVDJE.