Piše: Marina Tenžera Najbolje bi bilo da kompletna Milanovićeva vlada prepusti upravljanje države UNICEF-u koji bi mogao bacati iz aviona pakete hrane kao što je u Drugom svjetskom ratu radila američka vojska za stotine tisuća hrvatskih građana koji polugladni ili potpuno gladni svaki dan proživljavaju nezamislivu agoniju pod teretom jedne bešćutne i besmislene vlade, koja čak nije kadra shvatiti da je dosegnuto socijalno dno.
Nakon 'nespretne', u biti jezive izjave Milanovićeve supruge i velike znanstvenice 'da treba tanko rezati šnite crnog kruha', javio se ni manje ni više nego rastrošni ministar zdravlja Siniša Varga, koji je nakon svoje milijunske sobice u HZZO-u, skupog i bespotrebnog putovanja u SAD, imao obraza u centru propale Slavonije – Osijeku izjaviti da ljudi trebaju zbog krvožilnih bolesti jesti manje kulena i kruha, otvarajući nov laboratorij za kataterizaciju srca i invazivnu kardiologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Osijek.
Žalosno je da Varga ne zna da ljudi danas od srčanih bolesti umiru baš zato što nemaju što za jesti, da su neki dan skupljane donacije za gladnu beolmanastirsku djecu, a da je sama Slavonija uništena kao nikada u povijesti, potpunim nedostatkom strategije i razvoja poljoprivrede, kao što je slučaj i u svim drugim područjima kojima se neuspješno bavio SDP i HNS, s pridruženim ministarstvima bez ikakvog plana i programa.
Doista je na djelu 'pomor od kardiovaskularnih bolesti', kako se Varga izrazio za ljudska bića, pretvarajući ih u stoku, jer vijesti više nego jasno pokazuju da su propale tisuće stočarskih farmi loše kreditiranih, koje seljaci više ne mogu otplaćivati niti izdržavati, da su proizvođači mljeka gotovo nestali, pa nekad plodna slavonska ravnica u koju su se stoljećima useljavali iz siromašnijih dijelova Hrvatske, više nalikuje spaljenoj zemlji.
'Zbog infarkta miokarda i općenito bolesti krvožilnog sustava preko 48 posto Hrvata ugiba na godišnjoj razini' nastavio je Varga svoje eksplicitno proglašavanje Hrvata stokom, što je zgodan pokazatelj nepismenosti jednog liječnika k tome i ministra.
Štoviše, kako je još početkom godine upozorio Branko Kolak, predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda, 'farme se masovno gase pod teretom preniske otkupne cijene, visokih inputa, velikih kredita i drugih obveza'. Još u 2012. propalo je 2 800 proizvođača mlijeka. Od ranih 2000.-ih godina i početaka ambiciozno zamišljenog Operativnog programa s 51.000 farmi, danas postoji samo oko 10.000 farmi, a razlog peterostrukom smanjenju broja farmi je u tome što su svi koji su u tim početcima krenuli u proizvodnju mlijeka po naputcima države i Sabora, računali na osnovicu od 4 kn/l s premijama prema kojoj su i rađeni programi. No, 2012. ta je osnovica prepolovljena na oko 2 kn/l što ovu proizvodnju mnogima čini neodrživom, pa farme propadaju, gase se, zatvaraju, te završavaju na dražbama.
'Sirovinac bi za mlijeko trebao dobiti 50 do 55 % od cijene mlijeka na trgovačkoj polici. Konkretno, na cijeni svježeg mlijeka od 7 kn/l proizvođač bi trebao dobiti 3,7 do 3,8 kn/l. Uz prosječnu prodajnu cijenu od 6 kn/l, sirovinac treba dobiti 3,30 kn/l", ističe Kolak koji procjenjuje da su godišnje potrebe Hrvatske za mlijekom i mliječnim prerađevinama oko milijardu litara, što bi domaći proizvođači, da klima nije takva i da ih ne prate negativni trendovi, mogli proizvesti.
"No, sada nije tako nego su sve okolnosti koje nas prate, očito, namještene u korist uvoza značajnih količina mlijeka, dok pametne zemlje znaju štititi svoju proizvodnju" - kaže Kolak. Da su ministarstva teško zakazala smatra i Rašeljka Maras, predsjednica Udruge hrvatskih otkupljivača i prerađivača mlijeka – CroMilk koja ističe: 'Pad proizvodnje od 20 posto u samo godinu dana je ozbiljan problem i s njim se resorno ministarstvo trebalo početi baviti prvi mjesec kad je do pada došlo. Ovaj sektor zapošljava 30.000 ljudi od čega je 20.000 na selu - poljoprivrednici i farmeri koji imaju farme mliječnih krava i od toga prehranjuju svoje obitelji. Može li si Hrvatska dopustiti dodatnih 30.000 nezaposlenih iz sektora koji bi trebao biti nacionalni interes', pita Rašeljka Maras?
Hrvatski farmeri posluju u znatno težim uvjetima od svojih EU kolega. Ulazni troškovi i repromaterijal su znatno skuplji. PDV na repromaterijal u Hrvatskoj iznosi 25 posto, dok je on u Sloveniji 9 posto. Snižavanje tih troškova, kao i usmjeravanje novca na selu kroz brze kredite za kupnju junica te isplaćivanje većih poticaja za farmere koji su bitno smanjeni (u 2011. isplaćeno je 538 milijuna kuna poticaja, a u 2012. 366 milijuna kuna), pitanje poljoprivrednog zemljišta i proizvodnje vlastite hrane, kao i konačno povlačenje sredstava iz EU fondova, mogli bi pokrenuti mljekarstvo. Iza svega leži dakle, sporost državnog aparata. Prije dvije godine mljekari su u znak prosvjeda uslijed niskih otkupnih cijena poklanjali mljeko građanima, a ovaj put postavlja se pitanje hoće li ga uopće i biti. Ukratko, najbolje bi bilo da svi 'uginemo' od gladi, prema riječima velikog stručnjaka Siniše Varge. Jer nemamo više ni soli , a kamoli kulena i kruha. /Marina Tenžera/