Rođena u Pločama, svojedobno zamjenica čelnog čovjeka Dubrovačko-neretvanske županije, Marija Vučković, već kao mlada žena strelovito se uspela na poslovnoj ljestvici. Danas obnaša funkciju zamjenice tehničkog ministra Regionalnog razvoja i fondova Europske unije RH, balansirajući ulogu supruge, majke, poslovne žene i političarke. O izazovima s kojim se svakodnevno susreće progovorila je za čitatelje Portala Oko.
U kojoj mjeri Hrvatska uistinu iskorištava prednosti prekogranične suradnje i mogućnost izvlačenja novaca iz EU fondova?
Republika Hrvatska u potpunosti iskorištava mogućnosti prekogranične, kao i transnacionalne i međuregionalne suradnje, što potvrđuje podatak da će se sredstva stavljena na raspolaganje RH u financijskom razdoblju 2007.-2013. gotovo u potpunosti iskoristiti. Hrvatski projektni partneri sudjelovali su u više od 500 projekata u navedenom financijskom razdoblju, s ukupno ugovorenim iznosom za hrvatske partnere od preko 850 milijuna kuna. Programi prekogranične suradnje glavni su izvor financiranja regionalnoj i lokalnoj razini u pograničnim područjima.
U financijskom razdoblju 2014.-2020. povećan je iznos financijskih sredstava koji je na raspolaganju RH te hrvatski projektni partneri zajedno s drugim državama članicama i nečlanicama Europske unije mogu koristiti 1,7 milijardi eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj bez ograničenja (to uključuje prekogranične, transnacionalne i međuregionalne programe). U samom početku provedbe navedenih programa već je vidljiv veliki interes hrvatskih projektnih partnera za sudjelovanjem te je do sad u 2016. godini ugovoreno 29 projekata s hrvatskim projektnim partnerima, s ukupno ugovorenim iznosom za hrvatske partnere od gotovo 80 milijuna kuna, a do kraja godine očekuje se značajno povećanje spomenute brojke.
Ministarstvo će u narednom razdoblju posebnu pozornost posvetiti informativnim radionicama s naglaskom na povećanju kapaciteta potencijalnih hrvatskih projektnih partnera za sudjelovanjem i preuzimanjem uloge vodećih partnera u projektima.
Koji projekti, odnosno suradnje, su do sada polučile ponajbolje rezultate?
Brojni projekti ove godine su polučili dobre rezultate što se najbolje vidi prema posljednjim podacima Ministarstva financija koji kažu da je Hrvatska u ovom trenutku povukla već oko 680 milijuna eura, odnosno 5,5 milijardi kuna, a to je više nego bilo koje prethodne godine od kada koristimo EU sredstva. Recimo u 2015. godini Hrvatska je povukla svega 558 milijuna eura i 548 milijuna eura u 2014. godini. Ovim tempom koji imamo sada, kada povlačimo oko 200 milijuna kuna tjedno, na kraju 2016. iznos će biti i puno veći. Većina ovih EU sredstava raspoređena je na projekte iz područja poljoprivrede, prometa i zaštite okoliša, na razvoj poduzetništva, ulaganja u obnovu studentskih domova, projekte znanstvenih institucija, projekte kulturne baštine i mnoge druge.
Gdje smo manjkavi, odnosno, u čemu nedostaje inicijative npr. kulturi, obrazovanju, očuvanju okoliša i sl.?
Nije toliko problem inicijativa, toga ne nedostaje, problem su još uvijek komplicirane i dugotrajne procedure koje uglavnom odbijaju potencijalne korisnike. Drugi problem je i nedovoljna informiranost o mogućnostima financiranja projekata. Ne čita se detaljno natječajna dokumentacija iz čega proizlazi najviše pogrešaka koje na kraju rezultiraju odbijanjem projekata, što uzrokuje eventualnu „manjkavost“ u nekim područjima. Međutim, timovi u Ministarstvu rade na pojednostavljenju procedura i napravit ćemo sve što je u našoj mogućnosti da građanima i svim potencijalnim korisnicima omogućimo brže i jednostavnije dolaženje do EU sredstava koja će im u pomoći u realizaciji njihovih projektnih ideja.
Popriličan broj tzv. malih poduzetnika ipak ne pribjegava apliciranju za sredstva iz EU fondova, naravno uglavnom iz neznanja i složenosti postupka, na koji način Ministarstvo nastoji razbiti tu stigmu? Koliki je uopće interes tj. odaziv na objavljene natječaje?
Vjerujem da će se to promijeniti već do kraja ove godine s obzirom na brojne mogućnosti koje su iz EU fondova osigurane baš malim poduzetnicima. Samo u zadnjih nekoliko mjeseci objavljeno je sedam natječaja čija je ukupna vrijednost oko 3 milijarde kuna, a neki dan predstavljen je i natječaj za razvoj poslovne infrastrukture kroz koji je osigurano 380 milijuna kuna od kojih će opet najviše koristi imat poduzetnici. Tu su i značajna sredstva do kojih poduzetnici mogu doći kroz financijske instrumente koji dolaze u obliku kreditnih linija, garancijskih shema i fondova poduzetničkog kapitala. Naravno, Ministarstvo kontinuirano radi i na već spomenutom pojednostavljenju procedura što se najbolje vidi na primjeru natječaja za poduzetnike „Konkurentnost i razvoj MSP“ koji je objedinio dva prijašnja poziva, koji su ionako bili vrlo slični. Novim su natječajem proširene granice potpora tako da se sada više poduzetnika može prijaviti i s manjim projektima, troškovi pripreme natječajne dokumentacije su postali prihvatljiva aktivnost, skraćen je postupak dodjele sa 120 na 90 dana i uveden je još niz drugih pojednostavljenja.
Posjedujete li informaciju koliko je ukupno sredstava iz EU fondova povučeno na području Dubrovačko-neretvanske županije?
Na području Dubrovačko-neretvanske županije putem više operativnih programa iz prethodnog i tekućeg financijskog razdoblja ugovoreno je 150 projekata ukupne vrijednosti 2.768.256.950 kuna. U okviru prekogranične i transnacionalne suradnje provedeno je ili se provodi 41 projekt, s ukupno ugovorenim iznosom od 8.654.640 eura, odnosno 66 milijuna kuna.
Kao mlada žena jeste li oduvijek stremili visokoj političkoj pozicioniranosti ili je to bio prirodan proces uslijed vaših poslovnih odluka?
U mladosti nisam razmišljala o ozbiljnoj političkoj karijeri – moj prvi posao bio je u Luci Ploče u kojoj sam imala sreću i priliku raditi na ostvarivanju ozbiljnih investicijskih projekata i u praksi osjećati utjecaj javnih politika na razvoj poslovnih ideja. Ipak, kako sam rasla u obiteljskom okruženju u kojem se doprinosilo stvaranju i radu lokalnih novina, kulturnih ustanova, glazbenih škola, pa i političkih inicijativa, moguće je to utjecalo na kasniji politički angažman.
Koje osobine biste istaknuli kao nužne za uspjeh u Vašem polju rada?
Za uspjeh u obavljanju javnih dužnosti smatram potrebnim ne zapuštati svoju osnovnu profesiju i ulagati u razvoj profesionalnih sposobnosti i osobni napredak, razvijati kritičko promišljanje, argumentirano braniti političke vrednote i ne odustajati u kriznim situacijama. Danas birači prepoznaju i cijene pojedinca koji je priznat u svojoj temeljnoj struci i koji nije, kako se to popularno naziva, političar opće prakse. Pored razvijanja i njegovanja specifičnih stručnih znanja i vještina, u ovom našem poslu trebali bismo pokazivati strpljivost i spremnost na usklađivanje svojeg rada s djelovanjem svih društvenih komponenti na promicanju i postizanju socijalne pravde i zajedničkog dobra.
Navedite Vaša tri najkorisnija savjeta kako biti što učinkovitija poslovna žena/političarka?
Teško je davati savjete ljudima, osobito u ovom kontekstu onima koji nisu zastupnici iste političke doktrine, bez obzira je li riječ o ženama ili muškarcima. Osobno smatram da žene političarke trebaju u što većoj mjeri stvarati svoju prepoznatljivost izvan područja tzv. ženskih tema. Svakako valja njegovati navike čitanja i učenja te sudjelovati u treninzima koji obučavaju žene za liderske uloge, razumijevanje političkih doktrina, ekonomskih i drugih politika te poslovnih procesa, dobru artikulaciju stavova i interesa, javne nastupe i sadržajne govore. Kao političarka koja teži misliti, govoriti i raditi demokršćanski, poželjela bih ženama u politici strukturiranje rada na način koji osigurava zadržavanje vlastitosti bez štete po obitelj u kojoj majka igra nenadomjestivu ulogu.
Poprilično rano ste započeli s obnašanjem visokih funkcija u domeni izvršne vlasti, postoji li neki segment ili interesno područje koje Vam predstavlja poseban izazov?
Javni angažman i profesionalna orijentacija dovele su me do mogućnosti rada u nekim od najplemenitijih segmenata javnih politika poput smanjivanja regionalnih nejednakosti, poticanja razvoja pograničnih područja, te u vrlo izazovnom polju povlačenja sredstava iz europskih strukturno-investicijskih instrumenata. U vremenu pred nama nastojat ću doprinijeti provedbi novih planskih dokumenata regionalnih razvoja, promicanju strateških projekata za hrvatska područja u programima prekogranične suradnje, uporabi fondova za osiguranje jednake dostupnosti obrazovanja, zdravstvenih usluga, prometne infrastrukture i informacijsko-komunikacijskih tehnologija u svim hrvatskim krajevima, te promicanju poduzetništva i projekata ruralnog razvoja. Poseban izazov predstavljaju inovativni koncepti integriranih teritorijalnih ulaganja za veće i, nadam se, u budućnosti manje urbane cjeline, kao i razvoj novih kompozitnih indeksa za mjerenje razvoja, konkurentnosti, efikasnosti javne uprave, siromaštva i s tim povezane promjene porezne i drugih politika na kojima se upravo radi.
Istovremeno žonglirate s nekoliko uloga; supruge, majke, domaćice, poslovne žene, političarke, time i javne osobe, kako uspijevate održati balans između privatnog i javnog života?
Mnogim je ženama danas otežano usklađivanje roditeljstva i obiteljskog života s poslovnim obvezama ili pravilima poslodavaca. Osobito je težak, primjerice, položaj žena u nekim uslužnim industrijama koje nemaju ni jedan slobodan dan za obitelj tjedno. To je loše i u našem društvu se ta činjenica premalo ističe. Posao kojim se bavim i sklonost političkim utakmicama i angažmanu, ukoliko ćemo biti iskreni, u većini slučajeva nisu idealni za obitelj s malom djecom, jer nema određenog radnog vremena i podrazumijevaju često odsustvo i noću. Kadikad je teško, u mom slučaju zbog izvanrednog broja sati i dana u automobilu još i više, no pomaže usmjerenost na rokove i zadaće kako privatne tako i poslovne. Na kraju, ničega od toga ne bi bilo bez podrške i razumijevanja na koje nailazim u užoj i široj obitelji, a vrijedile su i blagodati podizanja djece u poznatom i sigurnom okruženju malog grada i velikih prijatelja.
Prema nedavnoj analizi IPU-a (Inter-parliamentary Union), među 187 država, Republika Hrvatska je zauzela razočaravajuće 122. mjesto po broju žena u zakonodavnim državnim tijelima. Kako biste ovu poražavajuću činjenicu komentirali?
Nakon završenih parlamentarnih izbora, loša statistika zastupljenosti žena, koja proizlazi i iz nižih pozicija na listi, se često ističe u medijskim napisima i na društvenim mrežama. Doista, udio žena od 12,5% u Hrvatskom saboru i rang na IPU analizi prema kojem su samo dvije ili tri europske zemlje na nižem mjestu od Hrvatske nakon svih pojedinačnih i institucionalnih napora u posljednjim desetljećima da se udio žena u zakonodavnoj vlasti poveća, ne izgleda dobro. Ipak, mnoge zapadne zemlje su tijekom provođenja široko zastupljene politike kvota doživljavale stagnacije ili čak padove udjela žena u zakonodavnim tijelima. Problem je višedimenzionalan. Hrvatske zakone treba poštivati ili ih, ukoliko su neprimjenjivi, mijenjati. S druge strane, žene se doista relativno rjeđe u odnosu na muškarce odlučuju na politički angažman. Da bi dosegnuli veće udjele žena u višim javnim sferama, posebno u zakonodavnoj vlasti, potrebno je osiguravati i poticati zastupljenost žena u svim fazama unutarstranačkih izbora i, naravno, socijalne, pedagoške i ekonomske mjere i standarde koje olakšavaju ženama taj put, pri čemu smatram pogrešnim i štetnim negiranje različitosti.
Smatrate li kako u HDZ-u ima premalo žena na istaknutim funkcijama?
Dio žena u mojoj političkoj obitelji smatra kako se mnoge od nas na istaknutijim pozicijama ne bore dovoljno za jačanje položaja žena unutar nje. Iako ih razumijem, pa sam u tom smislu spremna i dijeliti odgovornost, imam nešto drukčije poglede na spomenutu problematiku. U slučaju Hrvatske demokratske zajednice, u ovom kratkom razdoblju novi predsjednik imao je posebnu zadaću i odgovornost u kratkom vremenu konsolidirati stranku i sastaviti, prije svega, pobjedničke liste. I u tome je uspio. Nakon što se formira Vlada, vjerujem da će sastav Hrvatskog sabora ipak malo drukčije izgledati, no ne zato da bi, kako neki govore, ostavljao ljepši dojam, već da bi sabornica bila bogatija vrjednijim raspravama i ženama koje su itekako u stanju dati svoj individualni doprinos ostvarivanju pozitivnih političkih ideja. Demokratizacija društva i mogućnost preferencijalnog glasovanja u budućnosti će sigurno imati pozitivan utjecaj na izbor obnašatelja različitih dužnosti, pa tako i žena.
Kakve su Vaše unutarstranačke ambicije?
Danas sam članica Gradskog odbora HDZ-a Ploče, članica Predsjedništva Županijskog odbora HDZ-a DNŽ, predsjednica Županijskog odbora Zajednice žena Katarina Zrinski DNŽ i članica nacionalnog Predsjedništva Zajednice žena, te članica Visokog suda časti HDZ-a, a sudjelujem i u radu stručnih stranačkih odbora. Bilo bi neskromno od mene u ovom trenutku govoriti o novim unutarstranačkim ambicijama. Moji su interesi usmjereni na promociju i podršku poticajnim programima za poduzetnike i poljoprivrednike, ravnomjeran regionalni razvoj i korištenje prekogranične suradnje za ostvarivanje strateških projekata za hrvatska područja, a što se tiče stranke i dalje ću se dosljedno zalagati za širenje demokršćanskog svjetonazora, čvrsto i argumentirano zastupanje našeg izvornog programa i vrednota, bez zapreke otvorenom dijalogu i bez obzira koju ulogu u organizaciji imala.