PIŠE: Marina Tenžera
U svom kultnom ostvarenju 'Kapitalizam – ljubavna priča' korpulentni Amerikanac s šiltericom, Michael Moore, savršeno je pokazao kako je njegova domovina uspješno uništila vlastiti srednji sloj, a potom i ostatak svijeta.
Dok je njegov otac, radnik General Motorsa mogao još u šezdesetima otkupiti vlastitu kuću, školovati djecu, putovati i osigurati mirovinu, već Mooreova generacija osjeća pogubne rezultate doktrina čikaške škole i Wall Streeta.
Kada je predsjednik SAD-a postao osrednji glumac Ronald Reagan započeo je smrtonosan ulazak bankara u najviše državne krugove. Filmski kadar kada bezočni voditelj njabogatije trvrtke za mešetarenje Marriyl Lynch Don Regan šapuće na uho samome Reaganu koji drži govor masama: 'požurite predsjedniče' označio je velik početak vladavnine bankarskog sektora Bijelom kućom.
Reagan upravo tada na najmanju mjeru svodi oporezivanje najbogatijih (koji su do tada plaćali najviše poreze od čega se financirala infrastruktura), čime počinje neizdrživ pritisak na srednji sloj koji se tijekom desetljeća razvio u ubojitu globalnu mašineriju svjetske ekonomije 'na američki način', odnosno, današnje sveopće globalno siromaštvo nekoć razvijenih zemalja. Ne samo da u Americi i Europi nestaju čitave četvrti ovrhama banaka, da se osnivaju 'gradovi siromašnih', već je i banka najzaslužnija za za izlažirani svjetski bankraski krah 2008 koji je pomeo čitav svijet Goldman Sachs današnjem američkom predsjedniku Barracku Obami uplatila za predsjedničku kampanju milijun dolara.
Američki scenarij vrlo je prepoznatljiv danas u Hrvatskoj – sve više ljudi deložira se iz stanova ili kuća kupljenih kreditima za koje više ne mogu plaćati nenormalno visoke kamate, a da nisu došli ni do glavnice. Činjenica da su ti nesretni ljudi s djecom ostali bez posla, banke naravno ne zanima. Sindikati ni u Americi niti u Hrvatskoj nemaju višenikakvu ulogu. Javni prosvjedi na Wall Streetu su zabranjeni, dok u Hrvatskoj vlada opća rezignacija i depresija. Porast psihičkih i kardiovaskularnih bolesti, te epidamija raka, besramno bogaćenje farmaceutske industrije na antidepresivima još su jedna zajednička točka dvaju kontinenata. Mooreova kamera u Hrvatskoj bi danas zabilježila potpuno iste prizore kao i u dijelovima EU i objema Amerikama.
Bez sumnje bi prikazala mnoštvo staraca kako čeprka štapovima po kontejnerima i pokušaje Udruge „Živi zid“ da svojim tijelima spriječe i zaustave kakvu deložaciju. Možda bi snimio i čistačicu koja je neki dan morala držati nogu pacijentu na operaciji u nedostatku medicinkog osoblja jedne bolnice. Možda bi skoknuo da snimi svečano otvranje IKEE u Zagrebu i pitao zašto je propala domaća industrija namještaja i postoji li uopće hrvatski produkt dizajn?
Obvezno bi se odvezao do Jadrana i snimio jednu od najljepših obala na čitavome svijetu, zapitavši se kako je jedna zemlja s takvim prirodnim bagatstvima, postala najsiromašnija članica Europske unije, s nižim statusom od Grčke? /Marina Tenžera/Portaloko/