PIŠE: MARINA TENŽERA
Otvorenim odbijanjem pregovora s novom predsjednicom Hrvatske Kolindom Grabar Kitarović koja ga poziva na početak hitnog rješavanja socijalne krize i otvaranje pitanja Ovršnog zakona, Zoran Milanović pokazao je ne samo da u Hrvatskoj nema demokracije, već da ni on sam nema osnovne političke kulture.
Kako predsjednicu Republike podržavaju ne samo Udruga Franak i dio „Blokiranih“ koji žurno čekaju promjenu Ovršnog zakona, već i Angela Merkel i Sjedinjene Američke Države, više je nego očito da će Milanović krizu produbiti do krajnjih granica.
Očito je da HDZ kreće u potpuno novom smjeru pozivom Milanoviću na pregovore, najavom Kolinde Grabar Kitarović da neće useliti u preskupi Pantovčak, već u Visoku ulicu i otpustiti pola nepotrebnih djelatnika, te potpun prestanak opasnih podjela na „lijeve“ i „desne“.
Kako Vlada najvaljuje i nastavak monetizacije autocesta, očito je da ne poštuje ni mišljenje stotine tisuća građana koji su referendumom potvrdilii da se više ne žele zaduživati kod američkih banaka, već nude vrlo konkretna rješenja (četiri modela).
A tko je, u biti, stvorio atmosferu građanskog rata? Upravo Zoran Milanović svojim ultimatumima i rječnikom dikatura: „ili mi ili oni“ , napadima na sve koji misle „drugačije“, u sada već otvorenoj neokomunističkoj vlasti koja svim ljudima koji nisu na „partijskoj liniji“, prijeti na Facebooku smrću vješalima i metkom.
Ne samo da se premijer ne obazire na zahtjeve više od 300. 000 blokiranih građana, brojna upozorenja Živog zida kako slijede valovi protuustavnih deložacija diljem Hrvatske koju je isti premijer uništio neradom i elitističkim ponašanjem ministarstava, namjernim ostavljanjem postojećeg Ovršnog zakona i ZOR-a na snazi, neoliberalističkim divljanjem banaka i korporacija i polupraznim Saborom već četvrtu godinu, već konstantnodijeli Hrvatsku svojim tv istupima.
Imao je tri godine Milanović mogućnosti pokrenuti barem dio gospodarstva, povući novac iz EU fonova (iz kojih su povučena samo mimimalna sredstva), i raščistiti cjelokupni gospodarski kriminal, samo da je htio.
No, pokazalo se da Kukuriku koalicija ekonomski potpuno nesposobna, spremna tek na političke obračune s „hajdučijom“ i HDZ-ovskom „kriminalnom organizacijom“ , dok istovremeno na površinu izlazi sve više teških kriminalnih afera SDP-a i HNS-a u čijim saborskim redovima sjede ljudi optuženi za iznošenje milijardi i milijardi kuna iz Hrvatske.
Međutim i prije izbora Kolinde Grabar Kitarović, Milanović je napadima na 100 postotne invalide Domovinskog rata i crkvu, seksističkim nazivima HDZ-ove kandidatkinje, imenovanjem Sinčića „šarenom lažom“ od strane svojih ministara, samo pokazao kakvo je pravo lice hrvatske ljevice, koja svoj plemeniti lik i doktorske disertacije temelji na idejama poštovanja „drugoga i drugačijega“.
Bez sumnje, vladavina Ivice Račana bila je svjetlo u mraku, bez obzira na sve greške i privatizacije, u usporedbi s neokomunističkom diktaturom aktualne hrvatske vlasti. Umjesto da smiri atmosferu građanskog rata i pobune, Milanović je uspio od iskre razbuktati požar svojim neprimjerenim izjavama.
A zašto hrvatska aktualna vlast ne može priznati komunističke zločine koje je priznao cijeli svijet, već djelić lustracije obavlja njemačko pravosuđe, dok njemački, izraelski i austrijski tisak, kao i Washington Post pišu o UDBINIM smaknućima, drugo je pitanje. Doduše, i svi oni koji lijepe Pavelićeve i Hitlerove fotografije, dali su svoj obol stvaranju atmosfere straha, pa su učinici SDPovske i HNSovske strahovlade zadivljujući.
Milanović je uspio probiti i sve zakone fizike ne bi li prikrio ekonomsku nesposobnost vlasti pa se fokus javnosti prebacio na rasprave o 1942., 1948., 1971., 1991., 1995., a sve strpano u 2014. i 2015. što je već za ozbiljnu znanstvenu nagradu.
Doista, kako pišu građani, zašto „lijeva vlast“ ne poziva na nacionalnu pomirbu, prihvaćanje ljudi sa svim „različitostima“, jer je i tako jedini problem Hrvatske ekonomsko rasulo koje obuhvaća i Hrvate i Srbe, Mađare, Slovake, Austrijance, i svakog jadnika koji je novčano zapeo u depresivnom hrvatskom ništavilu od države, dok sretnici bez duga bježe preko državnih granica?