MARINA TENŽERA: Zastarjela vodna politika s katastrofalnim posljedicama!

PIŠE: Marina Tenžera

“Mi smo tu tjedan dana, dan i noć, od jutra do sutra. Vi dođete jedan dan, tu se slikate i ajmo dalje. To nije u redu, a mi smo na izmaku snaga", netom je u središnjoj informativnoj emisiji jedne nacionalne  televizije izjavio ogorčen mještanin polavljene Žažine ministru Tihomiru Jakovini.

Iako Hrvatska nikada nije bila izložena većoj prirodnoj katastrofi i poplavama od Slavonije, Siska, Jasenovca (u kojemu je upravo evakuirana građa Spomen područja Jasenovac), Karlovca, Plitvica do Zagreba, s vodenim valovima koji kreću prema Osijeku, a o manjim mjestima da i ne govorimo, s tisućama uništenih kućanstava i nemjerljivim novčanim štetama i kišama koje se očekuju nakon petka, premijer nastavlja s potpuno nelogičnim izjavama kao što je: "da se ne može baš u svim područjima graditi i živjeti", što znači da ni jedan od poplavljenih gradova ne bi smio postojati.

Doduše, priznao je da su za raspad nasipa u Gunji i susjednim mjestima, (čiji stanovnici žive u kontejnerima, do završetka sanacije kuća) ipak krivi i država i Hrvatske vode, ali i da se „država zasada ne misli financijski uključivati u pomoć potopljenim  područjima uz Dravu“. Jedan od vrhunaca premijerovih izjava je ipak  rečenica: „na sreću nije se dogodila tragedija poput one iz 1972. godine, kada je velik dio Podravine bio pod vodom“. Ne nije, dogodila se mnogo veća tragedija.

Do potpune fizičke iscrpljenosti ispumpavanjem voda, nakon kojih tek slijedi teško čišćenje i dezinfekcija, (za što su Karlovčani upravo dobili uputstva),  dovedeni su i mještani diljem zemlje, vojska, vatrogasci i doborovoljci iz svih hrvatskih županija. Kakva se, u stvari, zastarjela vodna politika vodi još je prije par mjeseci pojasnio biolog Goran Šafarek koji hrvatsku politiku sustavne regulacije rijeka i poplavnih nizina drži odgovornom za katastrofalne štete od poplava. „Ako ne želimo poplave u gradovima i naseljima, treba dopustiti  da se rijeka razlije u prirodnim retencijama van naselja, a to su poplavne šume, livade i močvare kako se radi u svijetu.

Rijeke se skraćuje, ubrzava, uklanja se obalna vegetacija koja usporava tok, isušuju se močvarna područja i na taj način se  smanjuju one male poplave (koje su ujedno i korisne), ali stvaraju one katastrofalne. U Austriji se rijeke vraćaju u prvobitno stanje i zbog održive obrane od poplava i zbog problema koje su nastale regulacijama rijeka. Europa ulaže milijune eura u takvo oživljavanje rijeka. Kod nas se dešava suprotno, rijeke se kanaliziraju“, pojasnio je Šafarek. Štoviše, dok je u Hrvatskoj glavna obrana od poplava gradnja zečjih nasipa od vreća napunjenih pijeskom, Austrija, Njemačka, Švicarska, Velika Britanija i Japan u borbi protiv polava odavno koriste  montažne brane financirane iz EU fondova.