Suđenje stoljeća. E jes' neko stoljeće. U Zagrebu je izvedena Premijera suđenja omiljenom "doktoru" i cijelom konziliju doktora lupeških nauka, štoviše, cijeloj stranci, za drpanje svega što je ostalo nakon privatizacije.
Hrvati, koji su veći dio svog poštenog života živjeli u prošlom stoljeću misle, da njemu i njegovim hajducima, treba sudit' i za zloupotrebu svjetonazora. Jer oni su bili u stanju bivšim komunistima sve oprostit', i ideologiju, i Goli Otok, i nacionalizaciju, ateizam, i petokrake i jugoslavenstvo i likvidacije... ali im nikako nisu mogli oprostit' što im nisu dali - krasti.
Priča se, kako su, za vrijeme pauze tijekom suđenja, u obližnjem kafiću glavni akteri pili kafu, a onda je upala neka jadna prosjakinja, tvrdeći kako zna, da doktor Ivo ima puno solada, pa je za sebe i svoju sirotinju, tražila dio.
Koliko je dobila ne zna se, ali kažu da je bila ludo hrabra. Mogla je proć' k'o bos u drači, pa ostat' i bez onega, što je do tad isprosila. Od takvih je sjecikesa stradalo puno siromašnije čeljadi od nje, kroz pasanih dvadeset godina.
Primijećeno je i to, da je nosač valiža punih solada najbogatije stranke, ujedno i bivši glasnogovornik stranke, u sudnicu uš'o s krunicom u ruci, mjesto valiže. Kažu, ne treba bit' teolog za shvatit', na čemu mu se zasniva obrana.
I dok se mnogima smrkava, njima je svanulo. Dvanaest naših odabranika po prvi put je šutalo u Europskom Parlamentu. Eto takve nas vijesti sustižu, nakon što smo doznali odluke bivše Vlade, da se plaća pjevačima, kako ne bi pjevali. Sadašnja Vlada plaća političare, da ne govore. Naravno da to nije usporedivo. Jer onoj vrsti pjesme, raduje se jedan dio Hrvata, a šutnji političara, raduju se svi. A sve za pišljivih tristo eurića dnevno. Pa su se žalili, kako je tamo sve skupo. Jedva imaju za objed i hotel. Oni zapravo tamo volontiraju.
A kad' se vrate jednoga dana, svojim će spoznajama, a po ugledu na Europu, sve nas uljudit'.
Jedva čekam da se uljudim, pa s ushićenjem zamišljam: u svim državnim službama, uredima i javnim poduzećima uljuđeno osoblje. Nasmijano, ljubazno i raspoloženo. Rade prekovremeno. Subotom i nedjeljom. Zbog stranaka! Nas.
Zamišljam... Povećane penzije, plaće, dječji dodaci. Socijalna pomoć...
Zamišljam... Cijelu godinu dana, u državi ništa nije poskupjelo, bankari snizili kamate! Odobravaju građanima jeftine kredite. Po jednostavnoj i brzoj proceduri.
Vlada vlada bez i jedne afere. Tiho. Mirno. Pomalo dosadno. Svi znaju svoj pos'o i drže se obećanja. Ne samo nekih, nego svih. Oporba ih podržava.
Novine i portali nisu objavile nijednu laž. Čak ni onu najmanju.
U svim gradovima izgrađeni javni zahodi. Uredni i čisti. A konobari i barmeni nose bijele rukavice, koje im se slažu sa snježno bijelim košuljama. I ne zakidaju na piću. Zamišljam... Autobusi, brodovi i tramvaji dolaze po redu vožnje. Nagibni vlakovi se naginju, ali ne iskaču iz šina. Svuda besprijekorna čistoća. Za svakog putnika ima mjesta na tapiciranom sjedištu. Na pjacama više nema nijednog prekupca. Banci blistaju od čistoće. Cijene pristojne. Vage ispravne. Za balicu šparoga, izdaje se račun, a berači istih imaju koncesiju od Hrvatskih šuma. Prodavači se ne deru i ne vuku za rukav.
Zamišljam... Nestale su veze i poznanstva! Nema prijevara. Ni pronevjera, pljački, lopovluka, mita i korupcije. Policija građanima po ulicama dijeli bombone. Sudovi su bez posla. Zatvori prazni. Može li se sve ovo uopće zamislit'? Može, ali 'ko bi u takvom sterilnom svijetu živio? Zvonjarin me je opet uhvatio na spavanju!
Treba poslovat' racionalno, rekli su u Libertasu i odma' najavili poskupljenje karata za autobus...Treba kupit' zglobne autobuse, kako bi se prevozilo duplo više putnika nego do sad'. A kad' ih je više unutra, onda je karta skuplja. Racionalno, nego što!
Sjajno se dosjetio rješavanja problema oko divljih odlagališta građevinskoga otpada, zamjenik našega gradonačelnika.
On bio bi najsretniji da se, uz raznorazne pobune oko golfa i hidroelektrana, građani bune protiv divljeg odlagališta građevinskog otpada na putu za Osojnik. I tako sami rješavamo komunalne probleme. Postoji mišljenja već odavno, da bi narod, u ne'ko doba, treb'o uzet' stvari u svoje ruke... ali, nešto nemaju vremena. Svi su prezaposleni. Obaveze, djeca, punice, svekrve. Zapravo, oni koji se okupe na protestima, svaki put se iznova uvjere, koliko ih - nema.
Sabor više nije glavni pokrovitelj u Bleiburgu. Nije stvar u soldima. Platit' će narod još jedan križni put! Nego kažu, smetaju im crne kape s naopakom potkovicom. Jer ne vjeruju, da ovakve potkovice donose sreću. I da takve potkovice nisu ni u povijesti nikome donijele sreću. Jer su naopake. Ne zna se, 'ko će se primit' ovega sponzorstva u buduće, ali mnogi već znaju, da to neće bit' - Englezi. Jer je njihova vojska već odavno napustila Austriju. Do tad' će povjesničari,( i oni koji se tako osjećaju), a o temu imaju sasvim suprotne stavove, ustanovit', čija majka crnu vunu prede. Jer, dok jedni govore, da je povijest učiteljica života, drugi tvrde, da je tek, nešto malo više od popisa ludosti, zločina, nesreća... Ma, 'ko mi je neki dan rek'o, da život sliči crnoj kronici. Bez obzira kojim putem kreneš, vazda svjedočiš nekoj nesreći?
Pitaju se neki, što to znači da se ukida Carinarnica Dubrovnik... Nije valjda, da nas u buduće neće na granicama pitat', imamo li mesa ili prstića u dolasku iz hrvatskoga Neuma, ili koliko smo čevapćića zamotali ispod sica u autu, što nam je ostalo od obilnoga objeda u prijateljskom turističkom Trebinju.
A iz Trebinja smo bili počašćeni posjetom Gradonačelnika. Izražavanje žaljenja u svoje, ali i naše ime, bilo je genijalno smišljen plan za gradnju novog puta, umjesto povijesne stranputice, koja je utabana, kako je rek'o, prije dvadeset godina. Je li pravu ispriku zaboravio doma? Možda se vrati s njome u slijedećih dvadeset godina. Ili neka čeka, da mi prvo njemu, uz ispriku vratimo praznu ambalažu, od svih onih granata, što su, bez njegova znanja, rušile i povijest i budućnost naših 'komšijskih' odnosa.
Prošla je i neizvjesnost oko izbora za predsjednika najveće Zajednice u županiji. Bila je to borba divova. A pri odabiru je sva'ko doprinio prema svojim mogućnostima. Neko je podmetnuo leđa, a neko nogu, ako je vjerovat' gubitnicima.