PIŠE: Mario Klečak/
Glas GradaA meni su reklame često poučne, mada neki kažu, da baš nikad ne bi kupili nešto što se reklamira na današnji način. Ono neponovljivo i skoro basnoslovno, kad recimo, crne ovce govore na sastancima pa nekakva crna jaja pa naša je kvaliteta najjeftinija. Ima i dječjih pjesničkih genija koji u nekim reklamama za kredit traže da se slogani rimuju. Tepaju tako mali slatkiši, vrlo moguće nesvjesni, da će im rima bit zadnji problem, kad jednoga dana budu vraćali tatin-mamin kredit.
Taj, ili onaj, naše legendarne lokalne banke, nekad našeg ponosa i skladnoga porijekla, a danas, kao i svi drugi, gospodari života i smrti.
Uz, naravno savjet, da prilikom uzimanja njihova kredita, to nikako ne govorimo svome ljubimcu. Jer bi se on naljutio. Ko pas. Samo, nisam nikad čuo, da je kučak nekoga izbacio iz kuće, jer mu nije na vrijeme do dospjeli obrok. Ma ni anci zarežat'. A ovaj novi, najbolji prijatelj nikad' ti neće oprostit preskočeni obrok. Ili ti ga, ratu. I stalno reži.
I zašto treba pazit što im govorimo? Pa, kučku možeš reć što bilo. I pas ti mater i kučkin sine, a ovemu novomu prijatelju, nekako, ne možeš. A naša nam prijateljska banka, iznova zapinje tu kreditnu mišolovku i već su za nju spravili sira i pancete. A, stana ili auta željna lovina, čeznutljivo škripi zubima, jer njihov smrdljivi sir zamamno miriše i svaki put kad čuje reklamu, sve je bliže odluci, da skine brnjicu s usta i da uskoči. Ravno u mrsna gvožđa.
U medijima se komemoriralo zatvaranje kultnoga kafića. Puno je kultnih mjesta nestalo u našem gradu zadnjih godina, ili je promijenilo vlasnika i namjenu. Kažu, zinula guza za eurima. I rijetko ko' je za njima plako, osim šake onih najupornijih, što su još tamo, a čija se djeca nemaju više s kim igrat, a oni, radi spenze moraju u Gruž ili Lapad. A prije je cijeli Gruž i Lapad dolazio u Grad. Sad tamo dolazimo samo kupit kineske suvenire.
U nas, onaj izvorni dio muške populacije nema udrugu za promicanje muškosti. I, ne idu, onako ponosno, po ulicama i trgovima na parade, kojima će promovirat svoje svakolike sklonosti spram suprotnom spolu. Šteta! Ma šteta je, što se više ni po Stradunu ništa ne promovira, ni muškost, ni ženskost.
Odumiru stari zanatiNa drugu stranu, homoseksualci svoju udrugu imaju i hrabro i javno žele to istaknut. U nas im to prilično glatko ide. Uz, doduše, manje incidente.
U našem susjedstvu, u Beogradu, nedavno je zabranjena gej parada. Kažu zbog sigurnosnih razloga. A ovi, hrabri učesnici zabranjene parade se, kako izgleda, ne brinu previše za svoje guzice. Ma bi glavu mogli izgubit, jer su huligani najavili rušenje i grada i vlasti ujedno, a o njihovoj sudbini, ne treba ni govorit.
Vođa huligana je otkazivanjem parade ponosa vidno razočaran. Kaže da se poslije bitke nado, bar jednom paru trofejnih novih tenisica. Jer, ONI imaju najbolje i najskuplje.
Već smo nekako navikli da izumiru razni stari, nekad popularni zanati. Kažu da su za to krivi Kinezi. Jer, kad' se nešto pokvari, bacamo, a Kinezi nam naprave novo. Nije svak zbog ovega sretan, ali svi se navikavaju. Ali kako se naviknut na ukidanje najstarijeg zanata na svijetu. Eto, vlast je konačno riješila, da više nećemo bit slučajna država. U buduće će se znat, ko koga j... pa užurbano radi, po uzoru na Švedsku, na ukidanju prostitucije. Oni, koji će time bit najviše pogođeni kažu, da predlagač takvog zakona, može bit' samo onaj, ko misli, da biološki sat popravljaju - urari. Umjesto da im davaju poticaje, oni spremaju oštre kazne za prodavačice ljubavi, ali i za njihove konzumente. Ali nije na udaru samo komercijalni sektor. Globit će se i oni, koji se u parkovima ljube i vole bez naknade, za despet nekomu, u afektu, spontano, iz ljubavi, ili samo rekreativno, jer nemaju solada za teretane. Ili iz dosade, jer nemaju za kino. Svima slijedi drakonska kazna. Tako će, umjesto gospodarstva, Vlada pokrenut racije, za boljitak nacije. Policijske patrole će, maskirane u zimzelen grmiće u parkovima, ili u suncobrane na plažama, zaskakat sumnjivce, pa će svaki par, koji se podrpa na klupi ili svojom pozom izazove sumnju na blud, provesti mjesec (medeni) u zatvoru.
Starija populacija, čini se, uz to će ostat i bez alternative. Oni, koji nikad nisu bili korisnici komercijalne burze seksa, a odustali su od stražnjeg auto - sica i parkovno-ekoloških hopa-cupa avantura, jedinu su zabavu imali u kockarskom kartanju. E pa prešli su se. Nema više kargavanja i ačenavanja u briškuli ili treseti i milijuna kuna koje promjene špage, bez da država zakuča svoj bokunić. Nego lijepo, kome je do kocke, za to postoje kockarnice. Mogu jedino brat gljive i šparoge, a i to, ako plate koncesiju Hrvatskim šumama. I da nikome ne padne na pamet u šumi se pomokrit. To će mu odnijet pola penzije. Ili da se prosi na javnom mjestu, pušta glasna glazba, da se glasno viče i trubi auto sirenom, ili pije na ulici. Nema više!
I dok Vlada uživa u svojoj učinkovitosti, opačinama iskvarena javnost, ko i obično kritizira sve novo i to otprilike ovako: Gospodo krjeposni političari, kad se svršite igrat države, počnite radit nešto konkretno. Mi bi radije bili slični Šveđanima po standardu, nego po progonu prijatelja i prijateljica noći. Pa da po mogućnosti pokušate kopirat švedski standard. Ne za sebe (jer ga već imate), nego za svoje birače.
Toliko o ćudorednim temama. Vlast ima podatke, da u Hrvatskoj trenutačno oko 15 tisuća samoukih dadilja čuva djecu. A samo par stotina školovanih. I svi rade na crno. Pa nije to skupljanje pet ambalaže. E, a to nije u redu, kažu i već smišljaju kako pomoć nedužnoj djeci, da se riješe svojih sramotno nelegalnih, prvih u životu, tjelohranitelja.