Iako su se iz noćne more probudili, na žrtvenik državnog odvjetnika prinijeli žrtve, zatvorivši pola elitnih političkih postrojbi, preko veze uhvatili zadnju kartu za Europski vlak, naš narod je na izborima glas'o protiv sebe. I protiv njih.
Diskretno, više iz pijeteta nego nostalgije, javili nam mediji o odlasku zadnjeg premijera,bivše nam države. Stručnjaka po nekim, neznalice po drugim, koji je govorio, da treba smanjit proračun i šparat. Ondašnji lideri lijepe naše su mu odbrusili, kako nemaju kome uzet'. A i 'ko je vidio, da se u slavlju špara. Draža im je bila slika potrošačkoga društva. I tako smo krenuli u potrošačko društvo. Pa smo odma' na početku sve potrošili. I ono što nemamo. A što nemaš, neće ti ni uzet'. A onda je Premijerka našla četiri i po milijuna Hrvata, pa im ipak uzela - krizni porez.
Piše: Mario Klečak/Glas GradaSvi koji su ikad' studirali, sjećaju se neutažive žeđi za skupljanjem slika starih i mladih majstora slikara, skulptura, grafika, tapiserija i svega, što u toj dobi mladost jako cijeni. Tako je svima razumljivo, objasnio naš čuveni kolekcionar, a bivši premijer, porijeklo svoga šlepera umjetnina. Tad' je to još moglo stat'' i u njegov polovni autić.
Samo danas cirkus u vašem gradu, tako su nekad iz otvorenog auta, megafonima reklamirali svoje umjeteljstvo cirkuski umjetnici, bradate žene, patuljci, nakaze, opsjenari, žongleri, gutači vatre, žileta i sablji, krotitelji i šareni nosati klauni. Pa su po cijele dane hvalospjevajući obilazili grad, izluđujući roditelje, čija djeca su divljala u želji da se zabave u tom svijetu punom adrenalina, skakača na trapezu, šećerne vune, jeftinih viceva, i mirisa pišake dresiranih deva i drogiranih lavova.
U vremenima, kad smo bili uskraćeni za uzbuđenja političke kampanje i demokratskih povlastica.Tad' nam se političari nisu ni trudili lagat' kako će nam donijet blagostanje. Samo su se kleli, da su na liniji. A linija je bila važna. Mi mladi, smo im to iz poštovanja prema starijima puštali, k'o nekakvu, recimo otpremninu, jer smo mislili, kako je, svo vrijeme ovega svijeta pred nama.
A stariji su govorili, kako su oni prestari za Goli Otok ili šetnju kroz noć bez mjesečine. Pa su ih i oni 'puštali'.
Iskreno, nije ni bilo puno kandidata, koji bi se mogli uporedit' s cirkuskim djelatnicima ovega doba. Ni'ko nije bio tako duhovit, k'o splitski Vlaj gradonačelnik, koji se ukaz'o ovih dana, kad' je ugostio tradicionalne prijatelje , vodeće koalicijske partnere u Splitu. Pa je prič'o šatorske viceve, dresir'o omiljene medijske kolumniste, priziv'o Boga, kome zahvaljuje na svojoj velikoj pameti, koja mu omogućuje, da svom voljenom gradu i državi pokloni još nekoliko godina cirkusa. Nije zaboravio napomenut', da je Bog zaslužan i za poklon ženu, koja vodi i mudro će vodit' voljenu zemlju. Građane našega grada, putujući cirkus je posjetio dan poslije. Neki govore, to nije bio dio izborne kampanje .to je za nas bio- test inteligencije.
Neki sam dan sreo Luka, mrcu šokavoga, Bože mi oprosti, mladića, od svojih pedesetidevet godišta, što živi s mamom Klarom na Konalu. Pape mu je nest'o neđe u svijetu, kad' je on bio mali. Bio je pomorac na Amerikanu. Mislili su da se utopio ili tako nešto. Luko ne zna, a mama nikako neće o temu govorit'. Ni'ko im nikad' ništa nije javio. Njegov pokojni dundo Kristo, mamin brat, už'o se zezat', kako se pape jes' utopio, ali u viskiju i ženskom društvu po lukama Paname, đe je pobjeg'o s broda. Neki su marineri iz Karmena pripovjedali, da je otvorio javnu kuću i dobio državljanstvo. Davno je to bilo. Da je danas živ, bio bi star k'o kučak svetoga Roka. Nego, Luko mi se požalio, kako su na radiju rekli, da su popi regalali nekakvu kuću za zlostavljanje žena. Ma kakva je to monada? Zašto se rugaju s Crkvom i to preko radija, onega javnoga. Kaže kako je iz prve mislio, da je to neki škerac, humoreska. Ili da mu je gluha mater krivo čula, ali kad' su sve iznova ponovili, pa je i on čuo na svoje uši. In tanto, infot'o se i neće više palit' radio.
Ma šoko jedan, govorim ja njemu, nije to kuća za zlostavljanje žena, nego kuća za zlostavljene žene. Već su ih doma zlostavljali, pa se tu skrivaju. Ma jesi li Pepo sikur, pita on mene uvjeren, da se ja zovem Pepo, pa nastavio: Nisam ti baš sikur, perke znam, da se danas neka nekrštena čeljad bacaju kamenjem na Crkvu. Mama je rekla, da ova današnja mlađarija nema nikakvoga rigvarda prema nikomu, pa od obijesti mlate po svemu što nam je sveto. Ma imađinaj se, zagrozili su se svomu župniku, da će ga ubit'. Jes, jes, perfino su ubili kučka, dum Ivici bajkeru, što vozi veliki motor, a oblači se u kožu, kad nije u misnom ruhu. Ne daju mu da gradi nekakve jeftine POS grobove. Kako bi oni gradili skuplje i pljačkali sirotinju. A činili su mu svakakve šporkarije, kad je još bio u Konavlima. Dovodili su u zadružni dom, odma' vi-za-vi crkve, one ženske, što se za solde svlače. Da mlađarija što prije poludi.
U Briselu su naši prijatelji Englezi, zamjerili Uniji, što nas varaju i godinama troše mrkve i batina da nas, tobože, dovedu u red. A Englezi znaju. Svo to iskustvo s raznim zajednicama, kolonijama, protektoratima, unijama od njih. Za to i jesu bili VELIKA BRITANIJA. Zašto se Australija ne zove Velika, nego samo Australija? Englezima politički brak ne odgovara. To mu ga dođe, k'o da sirota žena prije udaje za bogataša, mora potpisat' pred bračni ugovor. Ona njemu mora dat' sve, a on njome, ako se razvedu - ništa. Sorry, karakteri nam se ne podudaraju
Babljem ljetu je do'šo kraj. Vrijeme se mjenja. Baš pred izbore. Onda nevjerica i šok. Potpuno neočekivano i neopravdano. Stranka na vlasti našla se u čudu. Narod je prokockao šansu koju su mu dali! A oni drugog naroda nemaju. Narod je to zn'o i zloupotrebio tu činjenicu. Za to nisu zadovoljni svojim narodom! Taj narod je iznevjerio njihova očekivanja i nade koje su u njega polagali. Iako su se iz noćne more probudili, na žrtvenik državnog odvjetnika prinijeli žrtve, zatvorivši pola elitnih političkih postrojbi, preko veze uhvatili zadnju kartu za Europski vlak, naš narod je na izborima glas'o protiv sebe. I protiv njih. Čak se neki rugaju, da su nam preplatili kartu za vlak, koji samo što nije iskočio iz šina.