Ma, ja ne znam, što ovi 'Uskoci' tuže naše gradske čelnike radi par milijuna kuna. Pa ih još potežu po splitskom sudu. Ma, ne bih ti bio na tim odgovornim i časnim funkcijama, da mi ih mukte daš. Mi sad' danima improviziramo život bez najvažnijih dužnosnika Grada. A oni nisu ništa loše mislili, zapravo, nisu ništa mislili. A jedino bi ona tajnica gradonačelnika trebala odgovarat'. Ona, ona. Radi nemara.
Nije valjda mislila, da tajnica znači čuvarica tajni. E pa ne znači! Još od onda, kad' se zaklela Zemlja Raju. Pa bi ona dva milijuna trebalo njoj odbit' od plaće, što nije jasno i glasno upozorila obadvojicu šefova, da su zaboravili pitat' Gradsko vijeće, prije nego što ono potpišu. Da ne govorimo, da nije sve to ni u protokol uvela. Meni je ona kriva i gotovo!
Korak nazad za korak naprijedA Predsjednica Vijeća, bome isto nije mogla znat', a da su je pitali, sjetila bi se. A nisu. Pa to znači, nije ni ona kriva. I onda je doznala iz novina i eto ostavila njima da istražuju dalje.
Mnogi su se prestali nadat' boljem životu. Govorkalo se, onako ispod glasa, da je situacija, nakon sto dana nove Vlade - napeta. Paralo je, da je u tijeku državni udar - po glavi stanovnika. Opozicija je, u predahu bratoubilačkog, predizbornoga rata, kritizirala Vladu. I baš kada smo se prestali nadat', kako će se ikad' zaustavit' postojeća negativna kretanja u zemlji, u kasnim se noćnim satima pojavio najbolji među nama, da nas izvede sa stranputice.
Prvi Potpredsjednik Vlade i Ministar gospodarstva, objavio je vizionarski, da će nezaposlenost rasti sve do kraja petoga mjeseca. I to je zvučalo iskreno i istinito. A onda je rek'o, da bi se, krajem istoga mjeseca i u lipnju, trebala početi smanjivati, a gospodarstvo se pokretati na bolje. Nisam obad'o, ali su neki zapazili, kako mu je nos rast'o, dok je govorio.
Nasuprot njima, umjereni optimisti su mišljenja, da moramo učinit' korak unazad, kako bi napravili prostor za iskorak - unaprijed. Gusta me. Ima logike! Ali svakako je jako poučno bilo Ministrovo upozorenje, kako moramo hitno iskočit' iz - socijalizma. A mi mislili, da smo se odavno riješili tega mrskog - izma. Jer u ono doba, nisi nikako mog'o popravit' nezaposlenost. Bože sačuvaj!
Smrt socijalizmu - privatizacija narodu.A zašto Ministar inzistira na privatizaciji državnih tvrtki? Jer je mišljenja, da su tamo neki, preplaćeni hrvatski političari, jako loši domaćini. Date im igračku i morate se bojati da će je zloupotrijebiti, slikovito se izrazio Ministar.
I 'ko se s ovim ne bi složio? Privatizacijom, kaže on, te tvrtke prestaju biti marionete politike i medija... ili naški rečeno, a svakome razumljivo, vrag ih odnese. Ima logike! A narod bi iš'o i korak dalje, pa bi cijelu Državu privatizir'o. Da se zna kojemu točno tajkunu pripada.
Govore ovi, što se razumiju u poskupljenja, da će odma' iza Uskrsa sve poskupit'. Naš narod ne pamti ovako lošu godinu... još od prošle godine. Nisu rekli zašto baš poslije Uskrsa, ali nagađa se, da kad' prođe Korizma, vraća se neumjerenost, a to koriste trgovci, pa krešivaju cijene.
Turističke agencije će, predviđaju neki, za svoje sugrađane organizirat' edukativna putovanja po Hercegovini s obilaskom trgovačkih znamenitosti u Sovićima i Grudama. Posebno nostalgični interes postoji za spenzu po samoposlugama, kakva je u nas nekad bila. Trideset posto jeftinija. U međuvremenu, u nas traje program oporavka privrede. Doktor je prepis'o strogo mirovanje. A veledrogerije su zaprijetile obustavom dopreme lijekova u našu bolnicu. Od prvi aprila! Nema više na veresiju.
U Vinkovcima kopali usred grada i našli neviđeno blago iz četvrtoga stoljeća. Kažu, kud god zakopaš lopatu, naiđeš na posuđe od srebra. Znači, da su i tad', prije sedamnaest stotina godina, krali i prodavali porodično srebro.
Misli se, da su ga prvo skrivali, dok pravi vlasnici ne odu s ovega svijeta. Ma su izgleda oni partili prije njih, pa je blago ostalo skriveno. Sve do dana današnjega, kad' se kopa po gradovima puno više nego na selu. A otkad mi čekamo, da se počne kopat' oko Ilijine Glavice. Možda bi se tamo našla ona škrinja s blagom, izgubljena ili zaboravljena, još u povijesnim vremenima obilja prilikom izgradnje garaže.
Gradsko vijeće je odlučilo u ime građana Grada, da Srđ postane ono što Grad nije. Destinacija za elitni turizam s kućicama u cvijeću. A da, spominje se usput i tradicionalno, kršu primjereno - golf igralište.
Dobro su apostoli navijestili, kako će se pojavit' lažni učitelji, zbog čijih iskrivljenih učenja će se pljuvat' po putu istine. Teško je u ovim vremenima, na putu istine, vjernicima u cijelom svijetu, a posebno u Pločama. Ovih dana smo čuli i zašto. Dum Petar je uveo stroga pravila i obaveze za sve uzraste grešnika, ali i sankcije za neposlušne. U međuvremenu, dok bračka industrija kamena propada, hram Božji u Pločama, oblaže se istim kamenim pločama, plaćenim od oprosta grijeha vjernicima, zalutalim u stranputicama krjeposnoga života.
Treba radit i vraćat krediteAli, ruku na srce: Naš čovjek jes' pun grijeha, ko' kučak buha i krpuša. Naš čovjek slavi feste, a bjestima svece. Moli se Bogu. A spominje imena Božjeg uzalud. Daje solde za crkvu. A ogovara popove. Voli ženu. A spava sa susjedom. Ili s njezinim mužem.
I to mu nije dovoljno. Naš čovjek voli se svim time još i hvalit'. I mitoman je ; veliča povijesne velikane. Kako svjetovne, tako i one nebeske. Ako je od volje. Ako nije, gadan je kritičar. Ne možeš ga fermat'. Začas ocrni svakoga. I nebo i zemlju. Poslije ih ni Jadransko more ne može oprat'. Tako nekako vidi svoju pastvu Dum Petar - Pločanin. Ima tu nešto...
Poznati hrvatski hotelijer i u mladosti još poznatiji relly-vozač, vratio bi se turizmu. Kad' je svih uvjerio, da se ulaganje u hotele i turizam ne isplati, on se predomislio i bacio oko na povijesne ostatke vojnog kompleksa Kupari, koji već dvadeset godina izgleda baš k'o i njegova bivša vlasnica - Jugoslavija. Tako su došli na svoje oni, koji su tvrdili, da je ulaganje tuđih solada, gradnja i rekonstrukcija u hotelijerstvu, najslađi komad turističkog kolača. Čim odu bageri i dizalice, nastaju problemi. Treba radit'. I vraćat' kredite.