Šefica Porezne Uprave u Zagrebu, u Saboru je rekla, kako je bivša vlast 'opraštala' porez velikanima hrvatske tajkunske mafije. Ono u stilu: oprosti nam Ministre duge naše, k'o što i mi opraštamo... Za sad' se ne znaju sočni detalji, ali već i ovo inspirira ljubitelju tzv. nižeg književnog roda, satire, da se lati pera. Pravi, priznati pisci kažu, da je dobra priča k'o voćni kompot. K'o što se za dobar kompot treba kuhat' nekoliko vrsta voća, tako i za dobru priču treba pomiješat' nekoliko radnji. Pa sam odlučio pisat' o kriminalu na jugu - Italije.
Radi ukusnijeg kompota, uz priču o nama, mislio sam ubacit' i dijelove priča o sicilijanskoj mafiji. Što su oni gadni! Sačuvaj Bože! Zamišljam našega čovjeka kako čita priču o opraštanju poreza velikima, a ovrsi siromaha, što su ostali bez posla, opet radi onih velikih lupeža, pa odma' primijeti : "Auuu, što su ovi mafijaši gadni!" Zna narod, da su i naši lupeži takvi, nije naš narod blesav. Ali nisam ni ja.
Pa ću jasno napisat', da su to sicilijanski mafijaši, i neće bit' zabune o kome se radi. Ako u butizi, na paletune staviš veliki natpis "paletuni", ni'ko normalan neće tu tražit' majice ili bječve. Pet puta ću, za svaki slučaj, napisat', da je to u Italiji, na Siciliji. Mog'o bi taj tekst opremit' kartom Europe i na njoj upadljivo obilježit'; na jednoj strani Sicilija, a na drugoj Hrvatska. Za tako dobru priču, nije mi teško ni promučit' se malo. Onda će svi vidjet' da su to dvije potpuno različite zemlje.
A Bože što su gadni ti Sicilijanci! Mislim, naravno, njihovi lupeži, je li. Užas jedan! I naši su, borami isti, ali ovo - nisu naši. Svi će kad' ovo pročitaju, odma' promislit': Hvala ti, Bože, što ne živim na toj Siciliji! Ili u Americi. Jer i tamo ih ima. S dvojnim državljanstvom ili falsim, ukradenim pasaportom.
Sicilijanski kriminalci, da stvar bude gora, još su i s političarima povezani.
S onima bivšima političarima. A naš novi Ministar od solada, ne misli, da je bilo kakvo opraštanje poreza, pa makar i poreznih kamata, niti malo čudno. Ili nelegalno. Šefica Porezne Uprave, mora bit' ne razumije sve te porezne puteve i stranputice. Ne kažem da su naši putevi takvi. Ne, ne, to nisam rek'o. Još manje kažem da nisu, kad jesu. Jer, ovo nije priča o našoj, nego o sicilijanskoj mafiji. Ne kažem ništa, jer ja samo pišem ušporko, priču o Cosa nostri. A cosa nostra nije naša stvar, iako znači baš to - u prijevodu.
A Sicilijanci jesu, vazda bili, povezani s vlašću, dok naši... O našima više neću ništa reć'. Smučio mi se kompot. Ovo je bio samo još jedan pokušaj kuhanja kompota. Amater k'o amater. Koliko muke, a kompot - bljutav.
Procurila je i vijest, da je hrvatsko Ministarstvo financija uputilo službeni poziv hrvatskom ogranku Anonimusa, kako bi ovi međunarodni antidržavni zlojebi, umjesto internetske stranice našega Predsjednika, izbrisali sve dugove Hrvatske u svijetu. Kao protu-uslugu, Hrvatska bi se obavezala, u suradnji s Interpolom, pronać' i vratit' doma, u Hrvatsku Narodnu Banku, barem veći dio onega, što su veliki hrvatski domoljubi iz nje iznijeli i položili na strane banke. Ovi... kako se zovu… da... oni i njima slični. Mogu oni to! I da se banka više nikad ne bi zvala narodna. Ma, bi li vragu palo na pamet, prozvat' je Narodna. Narodnima se mogu prozvat' samo - ovršitelji.
A Ministar financija će branit' cijenu benzina na 12 kuna. Jer ovo sad' je skoro mukte. Posebno korisnicima vladine auto-ergele. Oni i ne mogu znat' je li skupo, jer njima Inine račune plaćaju birači. I mali su izgledi, da jednoga dana počnu sami plaćat' svoje obaveze, kao što ih i mi plaćamo. Možda bi onda doznali, da Ameri i Rusi voze za 4.5 kune po litri. Pa, nekako doznat', đe oni kupuju naftu, pa da je i mi tamo kupimo.
Zamjenica Ministra znanosti, obrazovanja i sporta, sita je nedodirljivih svetih krava, kako ona naziva lijene zaposlenike u njezinom Ministarstvu. Kaže, da troši pola radnog vremena, kako bi natjerala ljude da rade svoj pos'o.
Neće se valjda, poput Sizifa uhvatit' kamena, pa ga gurat' do vrha brda. Prije nego odluči, trebala bi razmotrit' dvije mogućnosti: ili da podno brda iskopa rupu i zakopa kamen, ili da se baci pod kotrljajući kamen, i tako okonča svoju ministarsku muku.
Kad sam već na kravama, mljekari se već dugo traktorima voze izvan njiva, pa prigodno ali promotivno dijele i prosipaju mlijeko. A 'ko se brine za krave muzare. Pa kad' počnu krepavat, onda će reć', da Vlada jedva čekala da seljaku krepa krava, pa da onda uvozni lobi može... Samo beštija od čovjeka, kažu, priželjkuje da susjedu crkne krava. Sačuvaj Bože.
I nije da sam veliki potrošač mlijeka, ali nemam ništa protiv proizvođača i kravara. Ali kad blokiraju ceste i misle da je to normalno, e pa i nije. Nama koji nemamo traktore, pauci jedva čekaju, da im upadnemo u mrežu, makar samo zadnjom desnom rotom. I ne razumijem se u poticaje, jer nas u gradu potiču jedino da trošimo, a ne da proizvodimo. Ali govori se, da se njima poticaji isplaćuju u euro-prosjeku, čak i više nego, recimo u Danskoj, Njemačkoj, Sloveniji. Bome se od ovih poticaja može lijepo omastit' brada.
A drugi par rukava je John Deere traktorčina na kredu, 300 krava na kredu, pa ogromna štala na kredu...i neki terenac ili bolji auto u dvorištu, na kredu, onako, nek' se nađe.
I onda nije čudo, da onih jadnih 300 krava ne mogu vratit' - toliku kredu.
A muzu ih nemilice, k'o i nas država. Reklo bi se, pojela trava kravu. I što fali mlijeku u prahu?
Više sam puta poželio, da meni ne'ko isplati kakav poticaj, ili subvenciju za kamatu za stan na kredit, ili poslovni prostor. Jer od rada živim i porezni sam obveznik? Za reć' pravo, ne znam đe bi stavio tolike krave, pa da mi se želja i ispuni. Da mi je i zlatnu ribicu uhitit', preskočio bi ono sranje sa tri želje i lijepo bi je isprig'o za objed.
Mario Klečak/Glas Grada