Je li život počinje zametkom, prvim djetetovim plačem, ili po starinsku, kako su djedovi tvrdili, kad sin ode u vojsku. Ili, po novomu, kad se učlani u pobjedničku političku stranku
Srbi su se vazda žalili, da u miru izgube ono što u ratu dobiju. Eto su ovega puta dobili bitku u rukometu, ali i u gerilskom, uličnom ratu protiv hrvatskih navijača. U prosjeku su ti ratnici bili mlađi od 25 godina, što dokazuje, da njihov obrazovni sustav i kućni odgoj ustrajavaju na suvremenoj mitologiji. Nije da je njima toliko stalo do rata, ali mir je im izgleda post'o - nepodnošljiv. Oni koji zagovaraju bilo kakve regionalne lige i sportska natjecanja, moraju prvo nagovorit' UN-ove plave kacige, da traže novi mandat.
Piše: Mario Klečak/Glas GradaRekli su nam, da je najbogatiji saborski zastupnik splitski gradonačelnik. Znalci tvrde, da uspjeh suvremenog svijeta, ovisi o obrazovnom sustavu. Možda, ali praksa nas uči, da ako je ne'ko 'bezobrazno' uspješan, to ne mora bezuvjetno zahvalit' obrazovnom sustavu.
Eto će se još jedna kriza riješit' zahvaljujući PDV-u. Dva posto i nije Bog zna što za maloga čovjeka, ali Vladi će spasit' proračun. Treba naravno spomenut' i nižu stopu za turizam. Prije smo imali više cijene za turiste, a sad' će njima bit' povoljnije u hotelu, nego nama doma. A 'ko nama brani da koristimo hotelske usluge.
I ne samo to. Ne treba zaboravit' na blagodat niže stope poreza za ulje, mast, vodu i dječju hranu. Samo treba još smislit' recept, koji će od ovih jeftinih namirnica iskemijat' dobar objed.
Dječja hrana je zdrava, mada se od nje tanko kaka. A pelene za obje kategorije korisnika poskupljuju. Sve u svemu, nema razloga za brigu. Plaće će narasti. Nekome 7 kuna, nekome 60, a brinut' se trebaju samo oni, kojima plaća prelazi 15 tisuća. Među žrtvama vlastite porezne sjekire bit će i sam Premijer, jer će njegova plaća, nakon što saživi novi sustav, bit' umanjena za 270 do 300 kuna. Kako će s ostatkom plaće dočekat' kraj mjeseca on i njegovi ministri, trebali su mislit' prije nego su se puni domoljublja, brzopleto odlučili vodit' državu i donijeli ovake drakonske rezove svojih plaća. Ministar zdravlja je najedio sve one, kojima umjetna oplodnja nije prioritet, ali im to smeta iz moralnih razloga. Nije u redu smrzavat' embrije, kažu. A kamoli ih ustupat' drugima, koji ne mogu sami djecu imat'. Jer će i to nekome past' na pamet, kad shvati da neće imat' o'kle djecu hranit'. Smrzavat' bi se smjeli samo odrasli, zbog skupoće ogrijeva. Bez moralnih dilema crkvenih i svjetovnih vođa.
Je li život počinje zametkom, prvim djetetovim plačem, ili po starinsku, kako su djedovi tvrdili, kad sin ode u vojsku. Ili, po novomu, kad se učlani u pobjedničku političku stranku.
Ministar poduzetništva zna kako otvorit 50 tisuća radnih mjesta.
Narod se pita, hoće li to i nama otkrit', ili ćemo nove planove o masovnom zapošljavanju čut' pred slijedeće izbore. Onih čuvenih dvjesto familija, više ni'ko ne spominje. A i nisu ovo vremena filantropa, koji u jutro zarađuju milijarde, a po podne uz direktni prijenos, dijele milijune sirotinji. Sve ovo navodi čovjeka da razmišlja o budućnosti, u nešto promjenjenim uvjetima. Tako sam, iako ne više u cvijetu mladosti, nekako osjetio potrebu, da nešto učinim za zajednicu. Nešto mi govori, kako sam sposoban bit' - milijarder.
Možda mnogi nisu obadali, ali zar nije čudno, da u realnom gospodarstvu nije osmišljen nekakav pripravnički staž za - milijardere. Bez ikakve sumnje, nužnost svakog naprednog gospodarstva. Dobro je poznato, da milijarderi plaćaju najveći porez. Tako su oni od velikog značaja i za društvo i Vladu. Eto zašto bi trebalo otvorit' takvu jednu instituciju. Naravno da ja osobno, ne trebam milijarde. Niti znam što bi s njima. Zato bi bio zadovoljan, kad bi mi država, kao poticaj, dala tek nekoliko milijuna, pa bi tako, kao početnik, zapravo vježbenik, krenuo prema milijarderskim vodama. Jer i svaki milijarder mora počet' od nečega. U slučaju da uvjetuju, da jedan milijarder prvo mora neko vrijeme bit' samo milijunaš - ja sam spreman čak i na takav kompromis. A onda bi, velikim milijunskim porezima, država na meni duplo zaradila, pa bi cijelo društvo postalo bogato i što je najvažnije, proračun bi se napunio. Ako se država ne bi zainteresirala, možda bi Udruženje milijardera moglo podržat' moj projekt. Njima bi trebalo bit' važno, da ne izumre ovo plemenito zanimanje. A i njih treba neko zamjenit' jednoga dana. Mora bit' da im je dosadno cijeli život, po cijele dane bit' milijarderi.
Eto, zato bi' se žrtvov'o koju godinu i prihvatio tega projekta. Pripravnika za milijardera. Ako bi mi Vlada izašla u susret, naravno da bi potpis'o transparentno vođenje poslova i časnu raspodjelu oplođenih milijuna. Drugim riječima, bio bi uzor svim milijarderima, koji nikad ne bi solde krio u inozemstvu, a porez uredno plaćo svakog' prvog u mjesecu. Kad' smo već na porezima, ne bi bilo loše, da mi stave na raspolaganje nekoliko skromnih stotina tisuća, u vidu stipendije, dok sam na milijunaškom stažu.
Već sam zamislio, kako bi nam inozemni političari i poslovni partneri sa suzama u očima davali dirljive pohvale riječima, kako zemlja koja ima takve milijardere, nema čega da se boji. Pa bi nam odma' podigli kreditni rejting.
Još od prapovijesti, pravo muško je bio lovac na medvjede, a žene su skupljale plodove zemlje, pekle medvjeđe meso, a od krzna krojile bunde. Jer tad' je bilo više međeda nego ljudi. A bilo je zima. I dakako, nije bilo butika i samoposluga. Danas nema puno pravih muških, ali oni koji još love, bome ne troše fišeke na vrapce. I da nije njih, kolika čeljad ne bi nikad' u životu viđela prekrasnog mrtvog bijelog međeda. Za to je jednoga od preostalih nekoliko, poznati dubrovački lovac, potpuno legalno ustrijelio u Kanadi i donio u Grad. Sad' čeka još neke beštije, što ih je legalno ubio, jer treba im izvadit' crijeva i ostalo, oprat' napunit' i namirisat', kako bi figurali na izložbi. Lovac kaže, kako mu ova edukativna petogodišnja lovna sezona nije bila ni laka ni jeftina.
Konačno da ne'ko odriješi kesu i kulturu približi običnom puku. Možda bi i obični bijeli Slon, k'o slijedeći trofej, bio jako atraktivan, jer ga na ovim prostorima nije bilo još od Hanibala i drugog Punskog rata.