Piše: Mario Klečak za Glas GradaDemokracija dolazi iz grčkog jezika i znači doslovno - vladavina naroda. A Parlament nije izvorno Grčki, ali je svejedno Grcima zapaprio prihvaćanjem mjera štednje, smanjenja zaposlenih i ukidanjem svega onega, što nisu ni miritali. K'o odgovor svojoj Vladi, goloruki Grci napali policiju, poharali ulice i popalili sve ono bez čega se može. Ne trebaju im kažu ni banke, ni restorani, ni stare povijesne građevine. Što bi još sve zapalili da plaćaju spomeničku rentu?
Parlament još nisu. Zgrada Parlamenta je od slabo gorećeg materijala, pa se domišljaju, kako i njoj poboljšat' gorivost. I onda, zna se, svaka revolucija traži i uzima žrtve. Pa je poteklo i nešto malo krvi. Onako simbolično. Zgrušala se već poslije dvadesetak minuta! Običan svijet na ulici žali se, kako je teško živjet' od danas do sutra. Veliki je razmak. Gladni su. Valjda oni ne misle, da su političari – konobari. Naši tamo su, kažu - na sigurnom.
A shodno gospodarskoj situaciji u zemlji, smišljen je već i vic o dva Grka, jednome što ima, i drugome što - nema.
Žaleći se na besparicu, jedan je oskudan Grk, pozajmio 200 eura od drugog imućnoga Grka… Još istog dana dobrotvor sretne dužnika u jednom restoranu i primijeti, da ovaj jede jastoga na žaru, pa mu prigovori.
- Kako to, ti posuđuješ pare od mene i onda sebi naručuješ jastoga na žaru. Je li to izlaz iz siromaštva? - Što je tu nejasno, odgovori mu prekoreni.
- Kad' nemam para, onda ne mogu jesti jastoga na žaru. Kad' imam para, onda ne smijem jesti jastoga na žaru. Kad' bi ja zapravo treb'o jesti jastoga na žaru?
Tako su Hrvati sve ovo gledali okovani ledom, pa su više suosjećali s grčkom Vladom, nego sa vladavinom ulice. Mi smo demokratska država, i… tu više nema pomoći. U nas vatre nema, tek bi moglo mlijeko da poteče ulicama, kažu farmeri. I poteklo je. Kad će med?
Evo naposljetku i dobre vijesti za one eurofile, koji ne bi za života u penziju. Europska Komisija je s užasom primila podatke, da se prosječna životna dob stanovnika Europe povećala za sedam godina.
Za to su najavili, da će uskoro budući penzioneri morat' radit' isto toliko godina više, da bi je zaslužili. Ako je slučajno statistika falila, u njihovim penzijama uživat' će uglavnom njihove udovice.
U nas je za sad' situacija nešto bolja. U penziju se ide po kazni, a ne po zasluzi.
I svi su izgledi, da će se penzioneri koji hrane golubove, jednoga dana morat' hranit' - golubovima. Jer se s prosječnom penzijom, neće moć' prehranit' niti u Saborskom restoranu.
Ovih je dana Državni odvjetnik podnio izviješće i radu u 2010 godine. Nije greška, mi ostali svodimo račune za prošlu godinu, 2011. Za to i kažu, da je ruka pravde spora… ali. Mora bit', da mu i plaća kasni godinu dana. Ili nama neznalicama vrijeme brže prolazi.
U Saboru je bila rasprava o njegovom izvješću po klubovima zastupnika. Neki su ga pitali, što je s aferama, na koje su upozoravali, neke je zanimalo, je li korumpiran ili nesposoban? Ili izmanipuliran. Jer predmete rješava i po 20 mjeseci. I bila je tu samo jedna dvojba; je li čovjek nesposoban ili korumpiran?
I jedno i drugo vrijedno podrške. Pa su mu iz nužde podržali izvješće. A zakon nužde dozvoljava greške. Zato kritičari misle, da je ogromna greška, kad' se tijekom male nužde prevariš i nehotice upustiš u veliku, a sasvim je moguće da se to dogodi, jer 'ko radi, taj i griješi! To je jedini slučaj, kad' greška ipak izazove – olakšanje.
Je li teško bit' dobrica cijelo vrijeme, bit' čestit, pametan, obrazovan, smiren i smislen? To je pitanje mučilo brojno pučanstvo, od kad smo izabrali Predsjednika države, pa do danas. On nije zlopamtilo. Oprašta svima, naročito istočnim susjedima, puno toga u naše ime oprašta i sa svima se slaže.
Pa se je tako složio i s onima, koji govore, da je skidanje bilo čega s Interneta - krađa. Pa spominje samoposlugu i neplaćanje kupljenoga.
A skida se svakoga i svašta. Mada svi oni skinuti (a posebno ONE skinute), jedva čekaju, da milijuni nevinih besposličara, kurioznih ali i hormonima izluđenih voajera i cyber lupeža, navali na otimanje, svega što se nudi. Ne kaže se zaludu, što je na stolu, ponuđeno je. Najbolji među njima to još i prodaju, pa autori traže svoj dio kolača. A ovi dabome, ne daju. Pa je globalna neka, svjetska Vlast, smislila ACTU.
Anonimusi se pobunili, prijete zemljama što bi potpisale, jer ovi traže da se špijunira i hapsi svakoga 'ko krade. Je li njih ne'ko silio, da svoja autorska djela izlažu na Internetu? Više ništa ne otvaram. Samo mail, i to brzo i oprezno. U gumenim rukavicama. Ko zna, čeka li te, iza kantuna, neki virtualni zaštitar s napisanom globom.
Eto je i nama krenulo. Dok se jedni raduju pojeftinjenju masti, druge je oduševila bezmasna i elegantna Angelina, koja je stigla u Zagreb privatnim avionom. Rekla je, da nas svih voli i da je njezin Pitt ost'o doma čuvat' djecu, a kad' malo ugrije kaže, možda dođe i on, pa će kupit' kućicu u nas. Onako, više iz humanitarnih razloga. I odletila svome jatu, isti dan.
A, da, došla je zbog filma. Što ga je snimila u Bosni. Svih je jako impresionirala, a posebno zagrebačkog gradonačelnika, koji je njezin filmić prekrstio u 'Zemlju krvi i mesa'.
Naša lokalna događanja nisu doživjela radosne ovacije građana iz objektivnih razloga. Ne možeš ti, na minus tri i orkanskom burom ni preko mosta, a kamoli se maškarat'. Ne smiješ se ni smijat' jer ćeš dobit' upalu pluća. Što se tiče podmlatka opasne gradske oporbe, oni se, k'o još mali, kale u procesu naukovanja u političkom zanatu. Vazda je bilo pionira malenih. Malenih kukuljica iz kojih su se razvili današnji rasni i raznobojni leptiri - eminentni političari. I nosili oni petokrake i marame ili Lacostice i Nike-ice, svima im je jedan jedini cilj, da sve žrtvuju za vlastiti narod.
Neki na tom putu i stradaju. Za to spominju primjer dobrovoljnog davatelja krvi, koji je bio pretjerano human. Iskrvario je!