Sjajna vijest za sve koji žele pravnu državu. Sjajna vijest za sve koji puše bilo što, uključujući i marihuanu. To će u buduće bit' samo prekršaj, a ne kazneno djelo. K'o da si proš'o kroz crveno svijetlo. Treba čestitat' Ministru pravosuđa, koji je, u tako kratkom roku svoga mandata, napravio tako puno za sve, a posebno za mlade generacije. Upućeni vjeruju, kako će u dopuni novog zakona odredit' i koliki dio plaće i obiteljske imovine, smije bit' isplaćeno djeci za drogu. Samo za vlastitu upotrebu. Oni koji vjeruju, da je ministar im'o i prešnijega posla, moraju znat', da je on još mlad, a mladima su slabosti bliže nego vrline. Čemu bit' sujetan, pa postavljati sebi nedostižne ciljeve? A slabosti su vazda tu. Na dohvat ruke. Možeš do njih bez po' muke.Vrline su tako visoko, da možeš cijeli život provest' u penjanju, a da ih nikad' ne dosegneš.
Na trenutak se učinilo da ostatak Vlade zna šta hoće. Međutim, to nije treb'o bit' razlog za paniku. Jer su odma', Ministar obrazovanja i Potpredsjednica Vlade najavili uvođenja zdravstvenog odgoja, u sklopu kojega u škole ulazi i domaća seksualna edukacija. Mi smo nekad to zvali - Domaćinstvo. Praktični dio nastave prepušten je, doduše izvanškolskim aktivnostima. Razne udruge su najavile proteste, takorekuć' - do traktora. Kažu da treba djeci i roditeljima dat' izbora. Neće seksualni odgoj u školu i gotovo. Slabo nam brate ide matematika i hrvatski. A taj, školski seksualni odgoj; ruku na srce, danas mala djeca i bez školskog truda, znaju sve o seksu. Javna TV, Internet, sateliti, učinili su dobar pos'o. Ma koja su ovo luda vremena. Prije, kad' smo mi bili mali, znalo se je: prvo krštenje, pa pričest, krizma, pa u vojsku. Kakav seksualni odgoj? Treba li mačića učit' plivat'? To je nekad spadalo u narodna predanja. I prenosilo se s koljena na koljeno, k'o... narodna pjesma. I kad' je mladić prosio djevojku i uzim'o je za ženu, to je bilo - zavazda. Danas se mladi najprije uzmu, pa tek onda prose - zavazda!
A oni okašnjeli mladoženje pomirljivo prošapću; udaj se za mene, neću ti ništa.
Stvarno, da bi danas čovjek post'o čovjek, potrebni su mu nadljudski napori. A opet, ne možeš ni živje't u povijesti. Kažu, da se o'tamo ni'ko još živ nije vratio.
Kad sam već na ministarskoj razini; ona avangardno urešena Ministrica zaštite okoliša i još nekih vrijednota, uvodi vegetarijanski ponedjeljak u kantinu svoga Ministarstva. Je li to zbog štednje, ili je to pozitivna diskriminacija mesožderske administrativne većine, teško je reć', ali za sigurno će zelenila bit' sve manje u zemlji, a sve više u kantini Ministarstva.Njezinog bračkog kolegu, ali iz Ministarstva uprave, ideja je jako pogustala, pa je on smislio brački petak u kantini svoga Ministarstva. Jedan dio kritičara, poznavatelja bračke tradicionalne štedljivosti i religioznosti misle, da se tamo, radi tzv. molitve tijela, petkom neće ništa jesti, a drugi se nadaju škrpinama i šan - pjerima. Za cijenu od 16 kuna po objedu, običan svijet dobije ono prvo - kruh i vodu.
Dok smo još na kruhu, još jedno u nizu samoubojstava, dogodilo se ovih dana. Bračni par se odlučio raznijet' ručnom bombom, kako bi se riješili dugova i neimaštine. Pesimisti, u ovom očajnom činu vide, rješenje za mnoge, a optimisti tvrde, da se u nas, unatoč nešto povećanom broju samoubojica, stiče dojam, kako se većina Hrvati još uvijek rado odlučuju - na život.Bivši Premijer, na suđenju u Zagrebu, vjeruje da je nevin. Stvarno ima sreće, nisu mu našli nijedan film, ili glazbeni hit, koji je skinuo s Interneta. To bi bio kriminal. A oni ga sude što je upropastio, državu. Jake države.To nije ništa konkretno. Čovjek je samo naplaćiv'o svoja autorska prava. A hrvatski „ANONIMUSI“, neka se samo nadaju.
Hrvatska nije smeće! Tako kažu novčarski stručnjaci svijeta. Zaslužni za to, u Vladi su ponosni, iako nas od smeća dijeli samo, kratka šetnja - do kontejnera. Ali, nezaposlenost raste. Pa smo zato ovih dana imali ''Sajam Poslova 2012.'' Na štandovima su uglavnom nudili sve osim posla. Nisu ljudi najbolje razumjeli što znači – ponuda poslova.
Uvečer je ista tema bila na TV-u. Svi uključeni u diskusiju, imali su svoje poimanje problema, a samo rijetki i neko rješenje. A i to je bilo ono : mi moramo ovo i ono. Bez imena onega 'ko to mora, kako i kad'. A i voditelju se jako žurilo. Pa je sve brzo zamot'o i zaželio nam laku noć. Eto, opet nešto nismo riješili, mislim se ja, dok gasim TV i pokušavam odagnat' iz glave, sve što mi može poremetit' san.
Prekasno.Već mi je proradio djelić mozga, zadužen za remećenje sna. I već mi naviru ideje, kako patentirat' rješenje za nezaposlenosti. Uzmimo na primjer, ono premalo zaposlenih na Zavodu za zapošljavanje. Ne stignu ljudi posvršavat' sav taj veliki pos'o; stalno ih prekidaju nezaposleni, ulaze, kukaju, traže pos'o, izvoljevaju. Lupaju vratima.I zato bi, onaj koji traži način za rješenje nezaposlenosti, mor'o prije svega uočit', da ljudi koji rade na tim zavodima, žive od tuđe nezaposlenosti. Kako oni mogu imat' suosjećanje za svoje mušterije? Pa oni ne znaju, kako je to, kad na prvoga ne dobiješ plaću. Nameće se logično rješenje; treba sve nezaposlene zaposlit' u tim zavodima, pa neka sami rješavaju problem svoje nezaposlenosti. Jer znamo i sami, to nije Zavod za zaposlene, nego - nezaposlene. Pa je logično, da u zavodima treba zapošljavati isključivo nezaposlene, a ne da tamo rade zaposleni, koji, samim tim što su zaposleni, nemaju motiva, dok nezaposleni taj motiv, bome imaju. Doduše, oni potom neće imati prema kome bit' suosjećajni, jer bi uskoro SVI bili zaposleni na zavodima. Ali takav je život. I to je cool.I tako bi dakle, umnožavanje ureda u zavodima, rezultiralo zapošljavanjem svih nezaposlenih u njima i postigla bi se potpuna zaposlenost. Istina, postoji mogućnost da se dođe do novog problema prilikom rješavanje istog. Kad' bi statistika objavila postignuće potpunog i rekordnog zapošljavanja Hrvata, ne'ko bi, zbog štednje, mog'o doć' na ideju, da se ukinu zavodi za zapošljavanje, jer nezaposlenih - više nema. Na žalost, u tom slučaju bi se ('ko zna odakle), opet pojavila masa nezaposlenih. Za to samo treba smislit' način, kako osigurat' plaće svima, da se ne bi moralo ukidat' tolika radna mjesta. I to ostavit' novoj Vladi.
Kad' mi je zazvonio zvonjarin, zn'o sam, da je krivac za ove noćne ideje, bio dio mozga zadužen za sanjanje.