Piše: Mario Klečak
Govori se od vazda, da veliku štetu državi čine površni i nedorečeni ljudi u svim profesijama. Ma, eto na primjer, čovjek bi očekiv'o, da u današnje vrijeme i razbojnik i lupež imaju puno bolje obrazovanje, nužno potrebno za obavljanje posla kojim se bave, u ovim naprednim vremenima informatike i elektronike. Sve je pošlo naprijed.
Eto, recimo na primjer, one prijetnje sinjorini, bivšoj ministrici, sumnja se, od kraljeva smeća. Kakav samo injorant i neznalica moraš bit', pa zaprijetit', da ćeš nekoga: prvo reciklirat', pa ga onda spalit' u peći. Ili ćeš je (ne daj Bože ni kučku) reciklirat', pa ćeš od nje učinit' neki koristan proizvod, ili ćeš je spalit', što je puno jeftinije. Ali nije ekološki. A i protuzakonito je. Ma 'đe ćeš reciklirat' živo čeljade? Meni ta prijetnja odaje neznalicu. Trebali bi malo pogledat' po svijetu. I učit'. Oni su tamo, ispred nas u svemu.
Jer, u svijetu, gangsteri raznih profila, nerijetko imaju svršene velike škole.
I više njih. Nema napretka bez nauke. Jer, nije recimo, ni klasična pljačka banke jednostavan revolveraško- bravarski pos'o. A ne! To je nauka. Tu se mora puno znat'. Ne'ko u ekipi mora imat' bar dva semestra na filozofiji, da bi zn'o, ima li to što su nakanili, uopće smisla učinit'. Ne'ko mora bit' matematičar, da zna izračunat', kakve su im šanse, protiv četiri naoružana čuvara, jedanaest šalterskih službenica i gomile elektronskih trapula. Pa izračunat', koliko će milijuna stat' u vreće, koje se mogu u trku nosit'. Neko mora bit' lingvista, jer su banke strane. Poželjan je i sociolog, da uvjeri managera banke, da bez protivljenja otvori sef. Bez dinamita. Ili psihologa, da ga prvo uvjeri da otvori sef, a da nakon tega ne dobije slom živaca. Ili, ako sve to ne upali, trebaju kemičara, da skuha prikladan eksploziv za sef. Uz to i informatičar, koji se brine za kamere i alarme, vjernik koji se zna molit', ako nešto pođe po zlu, i recimo skauta navigacijskog obrazovanja, koji se dobro snalazi u bijegu kroz šumu. Eto tako. A naši oportunisti bi to jednostavno, trc, mrc, reciklirat' pa spalit' u peći. Baš onako prostački i takorekuć' - balkanski okrutno. Ostavljajući tragove na sve strane.
A baš takvi tragovi su pomogli istražiteljima, koji već dvije godine traže ključ tajne izgubljenog kovčega s blagom građanina Sanadera. Ili barem jedan dio. Bukovčeve vrijedne slike, bile su skrivene među kobasicama i masnim naslagama svinjskoga špeka, najpoznatijega hrvatskoga mesara - pokajnika, nekada najšutljivijeg saborskog zastupnika HDZ-a. A poznati splitski arhitekt i autor knjige 'Uprknuće', kronični prijatelj bivšega premijera, osumnjičen je za skrivanje njegove druge škrinje s blagom. Slučajni prolaznici pored njegove kuće, čuli su tik-takanje brojnih satova kapitalaca i posumnjali, da i tome vjernom prijatelju vrijeme na slobodi ističe. Neki radikalni kritičari sudskog sustava misle, da na 4,5 milijuna Hrvata dolazi desetak tisuća mega kriminalaca u politici i gospodarstvu. Jedini brzi način, da Hrvatska pođe naprijed je primjena instrumenata efikasnog Kineskog pravosuđa.
Temu se nadaju i dugovječni penzioneri, koji već desetljećima čekaju, da se završi Dom umirovljenika u blizini Opće bolnice (na Medarevu). Oni su davno shvatili, da vještine profesije, onih zapadnih stručnjaka, jedino ima naš prvi potpredsjednik Vlade. Kažu, njegov lik i djela, služe k'o nastavno sredstvo onima što studiraju i rade na ekologiji. Ministrica od ekologije još nije bila popunila formular na Zavodu za zapošljavanje, a on već buši centralu na izvoru Omble. Onda je rek'o, da su elaborati o štetnosti učinjeni mukte, a što je mukte to nije dobro. Nije ništa rek'o o donaciju anonimnog ljubitelja Lapada, što je regal'o Gradu dječje igralište. Naš oprezni ministar bi mu odma' zalijepio etiketu svjetskog pedofila. Jer je mukte. Nekima se nameće mogući razlog, zašto su vladajuću koaliciju prozvali kukuriku. Kažu, da gore spomenuti lukavi političar jako sliči liku iz Basne, u kojoj je lisac up'o u kokošinjac i zatvorio vrata za sobom.
A Zeleni su opet protestirali. Ombla je građanima Grada, zadnja crta obrane. Indijci imaju Ganges. Svetinja, majka, Božica, kultura i tradicija. U njoj se peru, piju je, bacaju pepeo svojih najdražih i rashlađuju krave. Sve istovremeno. U nas nema ceremonija, samo desperani domaći čuvari netaknute prirode poručuju Vladi, da je samo netaknuta priroda dokaz, da smo najviše uspjeli tamo, gdje oni nisu - ništa radili.
Ma, nisam mog'o vjerovat', da je zamjenik gradonačelnika rek'o ono što je rek'o. A rek'o je, kako je presuda u aferi Vrtovi sunca bila preblaga, pokazujući otvoreno, da je osuđeni promiskuitetni političar, koji često, premda iz nužde, mijenja partnere, vječni i dežurni krivac, od mnogih nevoljen, na kraju prepunio čašu. Izvori ovih novosti, nisu bili u stanju navesti, koja točno kap je prelila čašu.
A što kaže prosječni građanin? Njemu su najdraži pokojni političari, pa onda oni što su u zatvoru i, tek na zadnjem mjestu, ovi aktualni, koji su još uvijek na slobodi.
A, ee, još je rek'o, da je sva'k nevin dok se ne dokaže suprotno. A dotle je - kriv!
I svakako, one velike milijune mora vratit' državi. Pa će nam lijepo sagradit' trajektnu luku na Pelješcu. Da je to malo okrutno, misle neki, a jedan Primorac se kune, da bi radni ljudi Dubrovačkoga primorja, od usta otkinuli i pomogli presuđenomu platit' ovu nepravednu i nepravomoćnu presudu.
Vijest, koja je proteklog tjedna izazvala puno pažnje, spada u rubriku Kultura, jer je sudionica skidanja korpića na utakmici s Ircima, zaposlena u Ministarstvu kulture. Njezina 'suradnica', zaposlena u Carini, također je svoju radost izrazila umjetničkim skidanjem gornjeg dijela uniforme. Cijeli svijet je uz pomoć elektronskih medija uživ'o u pobjedi Hrvatske, a nad'o se pobjedama i nesebičnom ženskom veselju i u buduće. Na svačiju žalost, veselje se nije nastavilo. Misle, da je to djelo urote europske sudačke nogometne mafije i lige za spas stadiona od požara izazvanih hrvatskim navijačicama i navijačima.
Dva povijesna putnika zamagljenih političkih obzora, dva skoro mitska lika, nisu više oporbeni potpredsjednici Sabora. Bivša premijerka je suzama zalijevala svoje priče o zaslugama, za koje je, umjesto nagrade, dobila sramotni otpust. Više je ne čuva ni policija, a mnogi govore, da je to pogrešno, jer da bi sad' mogla - pobjeć'.
Kronika povijesnih stranputica bilježi i zaslužene praznike, koji su donijeli veselje svima, a naročito raznim tumačima povijesnih istina. U nas je to priča stara. Barjak se ne vidi od barjaktara.