Zanimljiva je i crna sudbina zadesila tako
Marka Oreškovića, poznatog partizanskog borca iz Like, točnije Široke kule pokraj Gospića. Njegova pojava i djelovanje na području Like početkom Drugog svjetskog rata bila je toliko snažna da je, unatoč pogibiji u ranoj fazi rata, od jugoslavenskih vlasti zarana proglašen narodnim herojem...
Rođen 1896. godine u brojnoj obitelji Kazimira Josipa Oreškovića i Kate Rendulić, nije izbjegao sudbinu većine mladića s područja tadašnje Austrougarske. Sa samo 16 godina krenuo je sa svojim sumještanima raditi daleko, u inozemstvo, najprije u francuski Metz, kasnije u njemački Hessen. Na povratku kući dobio je mobilizacijski poziv za vojsku Austrougarske.
U veljači 1915. dobiva poziv u Austro-ugarsku vojsku u Jelačićevu pješačku pukovniju u Otočcu, odakle je poslan na dočasnički tečaj u Zagrebu u domobranskoj vojarni grofa Kulmera, Ilica 232. Zbog loših uvjeta dobrovoljno se javlja za mornaricu i odlazi u Pulu gdje se zbog bolje hrane javlja za ložača i postavljen je na bojni brod Szent István koji je nedovršen još uvijek bio u doku.
Umjesto bolje hrane, nje je bilo sve manje i uvjeti su bili sve lošiji zbog čega često dolazi u sukob s časnicima i završava u ćeliji. Preživio je torpediranje broda 11. lipnja 1918. godine.
Nakon završetka rata kojeg je dočekao u svom rodnom mjestu Širokoj kuli, Marko Orešković se kao iskusan mornar prijavio u novoj državi iznova u mornaricu.
Nekoliko mjeseci je bio na brodu Dunav gdje se ponovila ista priča. Sukob s oficirima i zatvor. Poslije mornaričke avanture Orešković se prijavljuje u pilotsku školu, postaje dočasnik specijaliziran za mehaniku aviona. I tu je izdržao tek dvije godine.
U Beogradu 1926. godine zapošljava se kao taksist, od tuda mu i nadimak – Krntija, zbog starog vozila kojeg je koristio. Kao dobar vozač našao je kasnije posao i kod ministra građevinarstva u tadašnjoj državi. Koketiranje s komunistima započeo je učlanjenjem u sindikat.
Nakon prvih sukoba s policijskim snagama osuđen je na čak pet godina robije, kaznu je izdržavao u Lepoglavi i Sremskoj Mitrovici. Nakon izlaska iz zatvora sklonište je potražio u Sloveniji, ali zbog ilegalnog rada opet je uhićen, pa je upoznao i mariborski i ljubljanski zatvor. Nakon i te avanture dolazi u Zagreb. Kao istaknuti djelatnik komunističkog pokreta otišao je u Španjolski građanski rat kako bi se borio na strani republikanaca. Bio je u Internacionalnoj brigadi...
Odmah po povratku u prvu Jugoslaviju opet je bio uhapšen, osuđen na nekoliko mjeseci. Zbog traženja boljih uvjeta tijekom suđenja prionuo je i štrajku glađu. Kao neumorni komunist izabran je za člana Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, ali opet je, po tko zna koji put, uhićen i sproveden u Lepoglavu iz koje je uspio pobjeći. Uskoro je postao i član Centralnog komiteta jugoslavenskih komunista.
Odmah po početku rata ušao je u sukob s dijelom i hrvatskih i jugoslavenskih komunista, sve zbog načina na koji bi se trebalo pristupiti otporu. Kako je poslan kao zapovjednik u svoju rodnu Liku prionuo je organiziranju zaštite srpskih sela što mu je donijelo veliku popularnost u tom kraju, posebnog kod srpskog stanovništva.
Orešković je, naime, smatrao da se pokret otpora mora voditi protiv snaga NDH, ali i protiv Talijana koji su znali zaštiti srpsko stanovništvo, ali i četnike od ustaških napada. Kod dijela partizanskih snaga koje su surađivale i s četnicima, ali i s Talijanima, to je uzrokovalo otpor prema Oreškovićevoj pojavi. Kada je postavljen za političkog komesara na narodnooslobodilački pokret za Liku, sa svim ovlastima organizirao je otpor i sudbina mu je bila zapečaćena.
Unatoč tome što je svoj rad podredio pomaganju srpskom stanovništvu, uostalom njemu u čast su lički Srbi za njega ispjevali pjesmu - "Drug je Marko hrvatskoga roda, al je majka srpskog naroda", stradao je od velikosrpskih elemenata kod partizana, ili od četnika. Nikad to nije precizno utvrđeno.
Verzija ima mnogo, od one da su ga uhvatili četnici i smaknuli, pa do tvrdnji da su ga ubili partizani kojima je smetao svojim silnim utjecajem. General Polovina tvrdio je nakon rata da su u selu Očijevu Oreškovića ubili partizani koji su tih dana bili u odmazdi protiv hrvatskog stanovništva. Samo nekoliko dana kasnije, prvi partizanski bataljun formiran u Hrvatskoj dobio je naziv bataljun "Marko Orešković"...
Uglavnom, jedan od najutjecajnijih Hrvata u komunističkom pokretu stradao je na samom početku rata što je i te kako moglo uvjetovati političke okolnosti u zbiru događaja kojih nazivamo - Drugi svjetski rat na ovim prostorima.
Dnevno.hr