Biskup dubrovački mons. Mate Uzinić ne libi se uključivanja u aktualne teme, pa tako ni ove predizborne, sudjelujući najčešće u njima preko svoga Facebook profila. Stavovi su mu uvijek zanimljivi i izravni, razmišljanja otvorena i cjelovita koja je iskazao u intervju za
Večernji list.
Prije nekoliko dana objavili ste na Facebooku političarima da se ne trebaju pokazivati da su katolici druženjem s vama svećenicima prije izbora, nego odgovornim radom za opće dobro nakon izbora. To je prilično otvorena poruka u ovo predizborno vrijeme?Ne mogu ocijeniti koliko je to otvorena poruka ili ne. Napisao sam ono za što sam u tom trenutku dobio poticaj iz nedjeljnog evanđelja promatranog u svjetlu našeg vremena. Nisam rekao ništa novo. Ponovio sam samo ono što je svima nama rekao Isus, a on nam je, parafraziram, poručio da nije dovoljno govoriti da ga poznajemo, nego da je, želimo li da i on prepozna nas, potrebno i živjeti kao oni koji ga poznaju.
Poruku sam uputio političarima jer mi se učinilo da su u ovom trenutku oni u najvećoj opasnosti da svojim predizbornim dolascima na mise i druženjem sa svećenicima pošalju poruku da su kršćani, odnosno da poznaju Krista, a da se nakon izbora ne zauzmu za opće dobro onako kako bi se kao kršćani, oni koji poznaju Krista, trebali zauzeti.
A zauzimati se za opće dobro mnogo je važnije od onog prvog jer odlazak na misu ni za koga nema smisla ako se ne pretoči i u kršćanski život nakon mise. Dolaženje na misu nikad ne smije biti politički motivirano i u službi bilo kakve propagande, bilo osobne bilo političke, jer je u tom slučaju to protivno kršćanskom duhu.
Imate li vi poziva, tj. pritisaka za takva druženja u ovo vrijeme?Ne, ni od koga nisam imao takvih poziva i pritisaka.
Ipak, Crkvi se prigovara da se miješa u politiku, npr. biskupima Košiću i Bozaniću s propovjedaonica za Veliku Gospu?Ne mogu i ne želim komentirati propovijedi svojih kolega biskupa. Tek ću reći da naše propovijedi ne mogu biti u potpunosti lišene politike, jer bi to značilo da su beživotne, a mi nezainteresirani za stvarnost svijeta i vremena u kojemu živimo.
Ponovit ću onu poznatu i često navođenu rečenicu kojom započinje Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ Drugog vatikanskog sabora: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskog a da ne bi našlo odjeka u njihovom srcu.“
Propovijedi, dakle, nisu sporne?Sve ono što se tiče ljudi našeg vremena, pa tako i politika, mora naći odjek i u našim propovijedima! Pritom, međutim, moramo paziti da ne prisvojimo tuđe kompetencije, nego da govorimo u okviru naših teoloških kompetencija.
Naše propovijedi trebaju navještaj evanđelja Isusa Krista i nikad ne smiju postati politički govori! Osobito nam propovijedi nikad ne smiju postati stranačka propaganda, jer ćemo u tom slučaju kompromitirati i evanđeoski navještaj. Nažalost, bojim se da uvijek nismo sposobni pronaći dobru mjeru. No, ponekad nam se, frazom da se Crkva ne smije miješati u politiku, osporava da kažemo ono što možemo i trebamo kazati.
Jesu li biskupi ovom porukom dosad najotvorenije poručili da se ne glasa za lijevu političku opciju?Ne bi nam smjela biti namjera takvo što poručiti vjernicima jer to bi bilo izravno uključivanje u stranačku utakmicu. No, nenamjerno se to može dogoditi. Naime, ako pišemo određenu poruku za izbore, onda ne možemo ne spomenuti neka bitna načela o kojima vjernici pri glasovanju trebaju voditi računa.
Ta načela nisu ni lijeva ni desna. Ona nadilaze politiku i politička nadmetanja i Crkva o njima ne može šutjeti. Međutim, iako se radi o načelima, takva poruka može u konkretnim društvenim prilikama biti interpretirana kao lijeva ili kao desna. I to je jedan od razloga zbog kojih smatram da više nije potrebno pisati poruke za izbore.
Zašto ste osjetili potrebu poručiti na Facebooku: “Dragi svećenici, u izbornoj kampanji ne ‘sjedajmo’ gdje nam nije mjesto jer naše poslanje nije političko, nego evangelizacijsko!”?I u ovom slučaju je, kao i u prethodnom, riječ o pokušaju aktualizacije nedjeljnog evanđelja. Mi svećenici, zbog evanđelja koje smo pozvani navješćivati svima, pa tako i političarima različitih političkih opcija, ne smijemo „sjedati“ na mjesta političara.
Mi svećenici ljudima ne trebamo kao političari. Trebamo im kao svećenici. I kao svećenicima naše je „mjesto“ u životu političke zajednice iznositi načela, odgajati i, ako treba, biti savjest društva, ali nije nam „mjesto“ sudjelovati u političkoj utakmici. To je nešto za što su, zajedno sa svima drugima u ovom društvu, odgovorni vjernici. Žao mi je što je ostala gotovo neprimijećena veoma važna poruka koju sam zajedno s ovom porukom poslao.
Cijeli intervju pročitajte
OVDJE.