Mnogi su, pa čak i samozvani desničari na plaći najbesramnijih ratnih profitera, nakon što je građanska inicijativa 'U ime obitelji', predvođena Željkom Markić blokirala neke medije stavivši im rampu na ulazu u svoje 'dvore', napali jedan pokret koji je snažno zaljuljao režim Zorana Milanovića. Nakon nedjeljnog referenduma u Hrvatskoj ništa više nije isto.
Dakle, i oni koji su podržali građansku inicijativu 'U ime obitelji' te sve što ona predstavlja, nakon uskraćivanja akreditacija nekim medijima stali uz te 'blokirane medije'... Nitko od njih nije, dakle, od medija koji su držali takozvanu konzervativnu stranu, a takvih je bilo jako malo, pokušao razumjeti razloge zašto je do blokade došlo, odnosno, zašto se Željka Markić odlučila na pomalo drastičan potez koji je doveo do solidariziranja hrvatskih medija u mržnji i netoleranciji prema onom dijelu Hrvatske, većinskom dijelu, koji je na referendumu glasovao ZA. Nije to bila samo mržnja prema ideji, to je mržnja, koja još traje, prema građanima.
Ukoliko ste dobro pratili sve analize hrvatskih medija poslije referenduma mogli ste uočiti da se ne napada samo Željku Markić, napada se građane zato što su odlučili glasovati onako kako im je to savjest nalagala, prednjačila je takozvana javna televizija, Jutarnji list te pojedini 'hrvatski portali'... Da bi se opravdalo postupak 'U ime obitelji' potrebno je razumjeti razloge očajničkog poteza.
Jesu li neki hrvatski mediji izmišljali intervjue i izjave Željke Markić? Naravno, jesu.
Je li reagirao uvijek trijezni čelnik HND-a, neki bi ga nazvali marionetom, Zdenko Duka? Nikada, osim što je na kraju stao na stranu manipulacije.
Je li portal Matije Babića napravio, nakon je završeno glasovanje i nakon što su bili poznati rezultati referenduma, najveći cirkus u povijesti novinarstva u Hrvata, a nakon Domovinskog rata? Govorimo o svastici. Naravno, i opet nije reagirao Zdenko Duka, iako smo rekli da je čovjek trijezan. Da se zapitamo, je li doista trijezan?
Ne mogu, i to mora biti jedna od poruka ovog referenduma, hrvatski mediji biti iznad hrvatskih građana... Oko toga nema pregovora. Naime, kad hrvatski građani neprofesionalno rade svoj posao, kad su neodgovorni na poslu oni dobiju otkaz, za novinare nema sankcija pa čak i kad šire fašizam i mržnju naokolo. To je nedopustivo i to medijsku kastu stavlja iznad hrvatske sirotinje. Jesu li hrvatski mediji najodgovorniji za obračun koji smo imali umjesto jednog normalnog referenduma? Treba li odgovoriti? Tko je 'zakrvio' međusobno hrvatske građane, ako to nisu bili mediji i aktualni režim?
Koji su mediji u Hrvatskoj reagirali nakon što je Stazić govorio o Jasenovcu, a Spremić o Adolfu Eichmannu? Kako čovjek može reagirati ako ga se uspoređuje s jednim od najvećih ubojica u 20, stoljeću, a nitko ne reagira na takvo ludilo? Ako odgovorite sami sebi na ova pitanje razumjeti ćete reakciju Željke Markić koja je danima upozoravala na divljanje dobrog dijela hrvatskih medija, a mediji to ignorirali. Uvijek si, na koncu svega, morao postaviti pitanje kako bismo reagirali mi? Koja je granica mržnje u Hrvatskoj?
Licemjerno je danas napadati građansku inicijativu 'U ime obitelji' a štedjeti medije solidarizirane u mržnji i lopovluku.