Među 100 najboljih i Gil’s“, stonska “Kapetanova kuća“, “Kod Marka“ u Šipanskoj Luci...

Jedini problem može činiti doslovno shvaćanje naslova projekta jer ne samo da je najbolji hrvatski “objekt“ zagrebački “Apetit“ bistro, a ne restoran, već su među prestižnih “Top 100“ mjesto našle i konobe.

Konobe i restorani

Poput splitskog “Hvaranina“ koji se, naravno, ne može ogledati ni s gradskim konkurentskim restoranima impresivnijih gabarita, bolje vinske karte i sanitarnog čvora, a kamoli s ekskluzivnim “hranilištima“ poput dubrovačke “Nautike“. Kad već spominjem “Nautiku“, ona je – posve očekivano i zasluženo – na popisu 200 najboljih i najbolje plasiran dalmatinski restoran.

Prednost “Nautike“ Mate Đurovića nad konkurentima nije dakako samo u jednom od najljepših pogleda s neke od restoranskih terasa na ovome dijelu Mediterana, već u gastronomskoj ekskluzivnosti koju je, bez imalo pretjerivanja, postigao maštoviti kuharski čarobnjak Špiro Pavlić. Široj publici je, posve sigurno, manje poznato ime drugoplasiranog dalmatinskog restorana “Pelegrini“ iako je, po osobnom sudu, riječ o jednoj od najboljih dalmatinskih gastroadresa. Činjenica da je riječ o restoranu u Šibeniku – gradu kojeg su, ne bez razloga, prije koji tjedan i simbolično pokopali – visoko plasiranom “Pelegrinu“ daje još veće značenje.



Pače, rekao bih da je riječ o pravome čudu, ali, prije i poslije svega, o apsolutno zasluženom priznanju vlasniku i chefu Rudiju Štefanu. I tri sljedeća visoko plasirana dalmatinska restorana potpuno su zasluženo pri vrhu. Zadarska “Foša“ i dalje drži visoku razinu kvalitete koju je utemeljio chef Damir Tomljanović, baš kao i viška “Pojoda“ Zorana Brajčića. Filozofije ovih dvaju restorana posve su različite jer dok je adut “Foše“ gastronomska stilizacija lokalnih tradicijskih jela i receptura, one u “Pojodi“ dolaze u svom što je moguće izvornijem stilu.

Provjerena imena

“Kadena“ je najbolje plasiran splitski restoran koji je “debelo“ za sobom ostavio konkurente iz gradskoga gastrođira poput “Adriatic Graše“, “Bobana“, “Noštroma“, “Zrna soli“... Razlog tome je naravno i atraktivan izgled restorana i odlična vinska karta, ali prvenstveno rad chefa Brace Sanjina. Uzgred, u zimskoj sezoni koja je za nama “Kadena“ je bila i jedan od najposjećenijih splitskih restorana koji se posebno specijalizirao za vinske gastroprezentacije i Sanjinova uspjela sljubljivanja jela i vina. Među preostalih pet od prvih deset dalmatinskih restorana također nema bitnijih iznenađenja.

Uostalom, dubrovački “Gil’s“ – kao vječni konkurent “Nautici“, nezaobilazni “Boškinac“ u Novalji na Pagu te stonska “Kapetanova kuća“ Lidije Kralj posve su i logičan i očekivan izbor. Baš kao i visoki plasman stobrečkog “Nikole“ koji se na popisu našao uz još jednu pouzdanu gastroadresu s juga: restoran “Kod Marka“ u Šipanskoj Luci na Šipanu. Oba restorana – kao i većina među najbolje plasiranima na popisu “Dobrih restorana“ – bili su, uzgred rečeno, i na prestižnoj listi 40 najboljih dalmatinskih gastroadresa koju je prošle godine predstavio festival Dalmacija Wine Expo. Svih deset najboljih - a to su redom “Pojoda“, “Nautika“, “Gil’s“, “Kapetanova kuća“, “Foša“, “Pelegrini“, “Nikola“, “Boškinac“, “Cantinetta“ i “Kod Marka“ – i ovoga su puta visoko plasirani, što možda govori o konzultiranju sličnog “izbornog tijela“, ali također i o postojanosti kvalitete već etabliranih restorana.



Naravno, restoraterska ili najšire shvaćena gastronomska scena nije statična, već trajno podložna promjenama. S restoranima koji gube na kvaliteti po kojoj su godinama bili poznati ili pak – kao u slučaju zagrebačkog “Vinodola“ kojeg je iz mrtvih vratio chef Marijo Čepek – neočekivano bljesnu novom i uzbudljivom ponudom. Kao projekt koji u taj trajno mutirajući gastronomski svijet kani uvesti prepoznatljivost aktualne kvalitete, “Dobri restorani“ odrađuju pionirski posao. Valja vjerovati da će se on i nastaviti.