Umjetnost skupljanja dio je ljudske prirode još od davnih vremena. Zadovoljstvo koje pruža pronalaženje predmetâ skupljanja često prijeđe
u strast koja se prenosi s koljena na koljeno. Naslijedivši jednu zanimljivu kolekciju parfemskih bočica, gospodin Marojica Bijelić nastavio je obiteljski hobi koji je tijekom više desetljeća prerastao u strast skupljanja predmeta od stakla.
Zbirka stakla Marojice Bijelića, jedna od malobrojnih privatnih zbirki takve vrste u Hrvatskoj, sadržava nekoliko stotina predmeta nastalih od XVIII. do XX. stoljeća u radionicama Češke, Njemačke, Austrije, Engleske, Francuske, Španjolske i Murana u Italiji. Zbirku čine uglavnom uporabni predmeti, dok je onih ukrasnih nešto manje. Više od polovine predmetâ pronađeno je ili otkupljeno u Dubrovniku i neposrednoj okolici, što ovu zbirku čini iznimno zanimljivom za kulturnu povijest Dubrovnika. Svaki predmet ima dvije zanimljive priče – jednu o svojemu prvotnom vlasniku i razlogu zbog kojega ga je odlučio darovati ili prodati, te drugu o kolekcionarskim strastima i profinjenom ukusu Marojice Bijelića. Spominjući profinjeni ukus, svakako treba istaknuti da Marojica Bijelić u svojoj zbirci posjeduje vrsne predmete iz razdoblja secesije i art décoa (Emile Gallé, braća Daum, Loetz Witwe, René Lalique, Emmy Seyfried i drugi).
Zbirka stakla Marojice Bijelića iznimno je zanimljiva i vrijedna, i uz emotivnu ima i svoju kulturnu vrijednost te kao takva zaslužuje biti predstavljena u cijelosti.
Druga izložba „Makete dubrovačkih povijesnih brodova“ bila je izložena unutar stalnog postava Pomorskog muzeja na tvrđavi sv. Ivan.
Poznati dubrovački brodomaketar Mladen Mitić je izložio nekoliko maketa svojih brodova i tako se predstavio dubrovačkoj javnosti. Mitić se više od trideset godina bavi brodomodelarstvom, osobito rekonstrukcijom povijesnih dubrovačkih brodova, te proučavanjem drvene brodogradnje. Omiljena vrsta maketa za izradu su mu brodovi iz 16. i 17. st, galijuni, karake i trabakuli. Jedan je od osnivača i aktivni član društva brodomodelara "Argosy", a 2004. godine izabran je za predsjednika Hrvatskog saveza brodomaketara kada je dobio i licencu za međunarodnog suca natjecanja brodomaketara. Njegovi modeli bili su izloženi na brojnim domaćim i stranim izložbama. Osvojio je niz diploma, priznanja i nagrada publike za svoj dosadašnji rad, a njegove makete nalaze se u mnogim privatnim kolekcijama. Izradio je više od 60 maketa.
U večernjim je satima u Glazbenoj dvorani u Kneževu dvoru udruga Sve ostalo je glazba imala premijeru svog scenskog kolaža „Druga strana povijesti“. Tom prilikom javnost je mogla čuti djela Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je i sam posjedovao gotovo identičan instrument bečkoga graditelja instrumenata s tipkama iz 18. stoljeća, Antona Waltera. Na dubrovačkom Walteru; fortepijanu iz 1790.g., prvi je put svirala pijanistica Ivana Jelača, koja je i autorica scenarija, dok je uz nju nastupila i violinistica Dora Kamber.
Ove dvije dubrovačke glazbenice pohađaju poslijediplomski studij specijalizacije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, posvetivši se radu na izvođenju glazbe klasičnog stila. Glazbeno-scensko događanje u Glazbenoj dvorani u Kneževu dvoru vodio je kolekcionar Marojica Bijelić. Nastupajući u ulozi Ruđera Boškovića javnosti je iznio svoje dojmove o Beču, središtu kulturnog života druge polovice 18. st. Osim vlastitih zapažanja i dojmova publiku je informirao kako je Luka Sorkočević (Sorgo) u svojim dnevničkim zapisima pisao o bečkim društvenim događajima, poput balova u dvorcu Schönbrunnu te kraljevskoj palači Hofburgu, te kako je mogao mnogo čuti o geniju Mozartu.
Izvedbama Mozartovih triju violinskih sonata, te sonate i fantazije u d-molu za fortepiano solo, oživjela su se davna vremena. 18. svibnja ove godine navršava se 303 godine od rođenja Ruđera Boškovića, pa je na kraju sve prisutne „počastio“ zvukovima Dubrovačke contradanze, koju je zaželio za svoj rođendan.