Slušajući saborsku raspravu SDP-ovaca kod predstavljanju nove vlade, te poslije toga , pa sve do danas, upravo bezskrupolozne napada crvenih na neke nove ministre, a pogotovo na dr Hasanbegovića, podsjetilo me na razdoblje poslije 1945 godine. Kada je nekoga trebalo eliminirati, a to se je radilo na partijskim sastancima, optuživalo se upravo bezskrupoloznim neistinama.
To se i danas događa. Ovo je činjenica, kako se je to radilo i na fakutetima. Poslije rata 1945 na zagrebačkim, kao i na ostalim fakultetima, bila je partijska organizacija NSO-Narodna studentska omladina, koja je gospodarila fakultetom, te između ostalog odlučivala , koga treba kao nepoćudnog izbaciti iz fakulteta, a svi studenti morali su biti članovi NSO-a.
Kada bi netko, tko je bio na takovom fakultetskom sastanku, ispričao kakovi su to bili napadi, mnogi nebi to vjerovali. Mi koji smo to doživjeli možemo to dokumentirano potvrditi Akademik, matematičar Vladimir Devide , gost profesor na fakultetima od Amerike, Australije do Japana, bio je student Građevinskog fakulteta u Zagrebu , te je jednu takovu optužbu radi izbacivanja sa fakulteta, opisao u svojoj zadnjoj knjizi ”NA KRILIMA NOĆNOG PAUNČETA”, koja je njegova autobiografija.
Ovo je stranica 315 i 316 iz te knjige. Bilo je to nekako odmah na početku školske godine 1945/1946. NSO (Narodna studentska omladina) sazvala je sastanak svih studenata prve godine Tehničkog fakulteta da im održi političku lekciju i da eventualno -nepodobne- izbaci s fakulteta. Za katedrom su sjedili rukovodioci NSO-a, među njima kao glavni, u sredini,razroki glavonja Mika Marjanović, navodno bivši četnik koji se u pravi čas pridružio partizanima i tamo uspješno nastavio graditi političku karijeru.(Kasnije je čak, na naše sveopće čuđenje,postao članom međunarodne Dunavske komisije)
Prvi je na stol skočio Stevo Bruk, žestoki partijac iz Beograda, i histerično zaurlao ” Drugovi, Kemalu Naniću nije mjesto na ovom fakultetu. Kemal Nanić je buržuj, a to znači neprijatelj socijalističke Jugoslavije !. Da je on buržuj mogao sam se uvjeriti na vlastite oči kad sam vidio da on u svom stanu ima kauč ! Izbacimo ga iz fakulteta.
I tako je Kemal Nanić izbačen, jer je kauč u njegovom stanu bio dokazom kako je on Buržuj i kao takav neprijatelj socijalističke Jugoslavije. Onda sam na red došao ja. Neki Kovačević zapiskutao je “Vladimir Devide ima mnoge ispite iz vremena ustaškog režima.
Pored toga , on je član jedne tajne vjerske sekte. Ustao sam i rekao da nemam priznat niti jedan ispit iz vremena bivšeg režima i da nisam član nikakove vjerske sekte. U očekivanju da i mene izbace iz fakulteta, ustao je student Josip Špoljarić zvan Šolja i rekao: ”Vladimir Devide je najbolji đak na našoj godini. Pogledajte pano s ocjenama ovdje na zidu. Od devetsto studenata prve godine on je jedini položio iz Osnova marksizma s odličnim uspjehom kod profesora Ferde Čulinovića-pogledajte na panou jedinu crvenu markicu u koloni tog predmeta.”
Zahvaljujući njemu nisam bio izbačen kao još jedan skalp za Miku Marjanovića. Kraj citata. Tako je u svojoj posljednjo knjizi , i to trideset šestoj, Vladimir Devide opisao te olovne dane na zagrebačkim fakultetima.
Izbačeni Kemal Nanić poslije nekoliko godina opet se upisao na fakultet te je diplomirao.Živi u Zagrebu, te je živi svjedok koji to može potvrditi. I pisca ovih redaka, na jednom slijedećem sastanku htjeli su izbaciti iz fakulteta, jer uči sa stranim državljaninom, buržujem, koji je narodni neprijatelj. To je bio Henri Clerc, francuski državljanin, sa kojim sam bio u 7 i 8 razredu gimnazije,zajedno smo 1945 maturirali i upisali na Tehnički fakultet,i na fakultetu zajedno učili. Majka mu je bila hrvatica, a otac francuz, i ono paradoksalno, da mu je otac u to vrijeme bio profesor iz francuskog, na gimnaziji Maršal Tito u Zagrebu u Gudulićevoj ulici, a sin mu je istovremeno, prema komunistima iz NSOa, buržuj, narodni neprijatelj socijalističke Jugoslavije.
Htjeli su da se upiše u NSO, ali on je to odbio, radi toga, jer je strani državljanin, pa ne može biti član političke organizacije druge drževe. Kao stranog državljanina nisu ga mogli izbaciti iz fakulteta, ali su zato radi osvete htjeli mene izbaciti, jer smo zajedno učili .
Nisu me izbacili, jer su dvojica kapetana, i to Antun Đerki rodom iz Slavonskog Broda, a drugi Branko Trajbar iz Varaždina,koji su došli iz partizana, zaštitili, pa nisam zahvaljujući njima, bio izbačen.
Nas starije, koji smo od 1945 na dalje to preživjeli, saborska diskusija SDPovaca, te napadi na dr Hasanbegovića,i sve ostale napade SDPovaca ,nas je zaprepastila, jer je to nastavak 1945 godine, odnosno današnji politički mentalni sklop SDPovaca je isti kao mentalni politički sklop komunista 1945 godine, kada se je htjelo nekoga, kao narodnog neprijatelja, eliminirati, poslati u Staru Gradišku, ili Goli otok, pa ga se optuživalo upravo bezskrupoloznim neistinitim optužbama.
Vadlja Branko dipl ing građ/Kamenjar.com