Mihovil Španja: Ljudi s invaliditetom i dalje su podcijenjeni

Nakon Paraolimpijskih igara u Londonu, želja mu je nastupiti na svjetskom prvenstvu u Kanadi, ali samo ako bude psihički i fizički potpuno spreman. Dobro napreduje i dokumentarni film o Španjinim pothvatima. Radi ga s jednom dubrovačkom producentskom kućom VSP video, materijal je snimljen - posebno Španjine pripreme u Španjolskoj Sierra Nevadi, i nastupi u Londonu na Aquatic centru.

Dokumentarni film

U tom filmu govori i predsjednik Svjetskog paraolimpijskog odbora Philip Craven, što Španju posebno veseli jer je “napravio puno dobroga za sport, za osobe sa invaliditetom, ali i za cjelokupnu organizaciju londonskog natjecanja.” Film o Španji i njegovoj 15 godina dugoj karijeri, na neki način sumira njegovu karijeru. U njega je uključen veliki broj ljudi iz sporta, kulture, javnog života i znanstvenika, piše Slobodna Dalmacija.

Španja želi da film prihvati cijela zajednica i da predstavlja sve osobe koje imaju slične životne probleme poput njega, a radi se o 12 posto stanovnika Hrvatske. Njegov film će tako biti i svojevrsna kritika, jer mnogi sportaši s invaliditetom ne zaslužuju “spremanje u pojedine ladice”.

Kamera ga u filmu prati svakodnevno, tri treninga po šest-sedam sati, ilustrira pristup radu jednog vrhunskog sportaša. Kamere su bile i na samim borilištima u Londonu, u svlačionicama, među sportašima da se pokaže da tu nema velikih razlika između olimpijaca i paraolimpijaca.

Nejednak tretman

Španju ljuti što se rezultati ne vrednuju podjednako i što nisu nedjeljivi kad se radi o vrhunskom sportu i najboljima u svojim kategorijama.
Tvrdi kako se cijeli svijet kreće u tom smjeru, kako postoje i sporazumi između paraolimpijskog i olimpijskog odbora o suradnji i jednakosti. 

I za paraolimpijsko natjecanje je prodano tri milijuna ulaznica i to su podaci koji se ne smiju ignorirati, rezolutan je Španja, dodavši kako u hrvatskim tiskanim medijima nije pronašao niti jednu naslovnicu kada su njegovi kolege i on osvojili medalju.

Ljuti ga i položaj osoba s invaliditetom općenito. Interes za paraolimpijcetu nije previše promijenio: “Znam da nikada nije postojalo idealno društvo i nažalost neće nikada postojati. No s ovim filmom kroz neku moju priču želim pokazati da u našem društvu ne postoje ‘oni i mi’, da smo isti, ljudi, svatko sa svojim potrebama, svojim snovima i željom za uspjehom”.