Izbjeglička kriza

Milanović ima problema s vidom. Vidi sve što drugi ne vide!

Izjava našega premijera na Prevlaci, da on neće zabranjivati ulaz u Hrvatsku ženama i djeci, toliko je u suprotnosti sa slikama migranata koje nekontrolirano ulaze u Hrvatsku da se moramo zabrinuti za njegovo zdravlje. Trebamo se pitati što je premijer htio, u ovo predizborno vrijeme, u kojem je već započela kampanja za nadolazeće izbore poručiti? Ukazati na besćudnost nekih, zna se kojih, ili osvojiti građane svojom sućutnosti, ili možda i jedno i drugo. Efekat je isti. Ponaša se kao da smo mi hrvati guske.

Milanović ima problema s vidom. Vidi sve što drugi ne vide!
Ubit će nas naša vlastita naivnost i lakovjernost na koju više nemamo pravo, jer moramo biti odgovorni prema našoj djeci. Uzeli smo im budućnost. Neki odlaze u svijet a neki jedva preživljavaju i zbog financijske situacije ne zasnivaju svoju obitelj a slike u kojima građani kopaju po kontejnerima odgovornost je svih nas. „Ne srljajte kao guske u magli“, davne 1918. poručio nam je naš velikan Stjepan Radić. Ipak, srljamo u svojoj naivnosti i moramo stati. Svi problemi i životne tragedije započinju uglavnom sa manipulacijama. Svi, uglavnom političari, govore nam kako da mislimo, što vidimo i kad to ne vidimo, što da radimo i kad znamo da je to za nas loše, da demokracija o kojoj nam toliko govore treba čovjeku osigurati veća prava i pravedniji život a u stvari ona se koristi za porobljavanje cijeloga svijeta. Od tolike brige za čovjeka, tolike priče o demokraciji i zaštiti čovjekovih prava dođosmo do toga da je pola svijeta porobljeno, gladno i obespravljeno. Sve je počelo sa demokracijom i relativnošću, liberalizmom i pravima čovjeka. Dosta nam je toga obmanjujućega zla, igara sa emocijama i upravljanja sa ljudima.

I zato, ne dozvolimo, da se emigranti nazivaju izbjeglicama, jer to nije slučajno, ne dozvolimo da muškarce u najboljim godinama skrivaju iza žena i djece jer ni to nije slučajno, da od Hrvatske stvaraju sabirni centar i igraju igru domoljubne ljubavi. Šutjeli smo dok su uništavali našu industriju, naše gospodarstvo, našu poljoprivredu, naše stočarstvo, naš financijski sustav, dok su napravili sve preduvjete da naša mladost sa hrvatskom diplomom napusti Hrvatsku, ali više ne smijemo šutjeti, jer ta šutnja će imati dalekosežne posljedice. Ne zaboravimo, da je u temelje naše Hrvatske utkano na tisuće života, da je krvlju natopljena i da mnogi još uvijek rone suze za svojim najmilijima kojih više nema, i da je ona tisućljetni san svih Hrvata. Svi mi, odgovorni smo za njenu opstojnost. Premijer hrvatske Vlade nije zadužen za cijeli svijet ali je zadužen za dostojanstven život svakoga građanina naše Hrvatske.

 Zadužen je za sigurnost granice i kontrolirani ulazak svih u našu Domovinu. Zadužen je prema Ustavu osigurati svakom hrvatskom građaninu pravo na rad i dostojan život. Zadužen je za hrvatsku gladnu djecu, starce i obitelji koje se zbog neimaštine raspadaju. To je poslanje premijera kojeg su birali hrvatski građani. I za to treba snositi odgovornost hrvatskim građanima! Nikada ne bi smio izlaziti iz ovih okvira! Ne bi smio sigurnost svoje nacije staviti iznad sigurnosti bilo koga i bilo čega. Neka nam, mađarski premijer Orban, bude primjer kako se treba štititi interes svoje domovine. On ne prelazi svoje ovlasti za što ga je narod izabrao, nego svom svojom snagom, umom i srcem čuva sigurnost svoje domovine i zato ga Europa cijeni i uvažava kao i njegov mađarski narod. Bila bih ponosna da je Orban moj premijer.

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.